Iz Rasprave protiv krivovjerja, svetoga Ireneja, biskupa

(Knj. 4,16. 2-5: SC 100, 564-572)

Savez Gospodnji

U Knjizi Ponovljenog zakona Mojsije govori narodu: Gospodin, Bog tvoj, sklopio je s nama Savez na Horebu; nije sklopio taj Savez s našim očevima, nego baš s nama.

Zašto dakle nije sklopio Savez s očevima? Jer Zakon nije dan pravednima; a pravedni očevi imali su silu dekaloga upisanog u svojim srcima i dušama, ljubili su naime Boga koji ih sazda i nisu nepravde činili svojem bližnjemu; zbog toga ih nije trebalo poticati prijetećim pismima jer u sebi samima imahu pravednost zakona.

Budući da je ta pravednost i ljubav prema Bogu ušla u zaborav i utrnula u Egiptu, bilo je nužno da Bog iz velike svoje dobrohotnosti prema ljudima sama sebe otkrije i živim glasom.

I izveo je iz Egipta narod svojom moći da ponovno čovjek postane učenik i sljedbenik Božji; i kaznio je neposlušne da ne prezre narod onoga koji ga stvori.

I manom ga je hranio da bi primio duhovnu hranu, kako i sam Mojsije kaže u Ponovljenom zakonu: I manom te je hranio, nepoznatom tvojim ocima, da spoznaš kako čovjek ne živi samo od kruha, nego da čovjek živi od svake riječi Božje koja izlazi iz njegovih ustiju.

Naredio je i ljubav prema Bogu te je ujedno poučavao i u pravednosti prema bližnjemu, da pred Bogom bude niti nepravedan niti nedostojan. I tako je unaprijed po dekalogu čovjeka pripravljao na prijateljstvo sa sobom i na slogu s bližnjim. A to je sve bilo na korist čovjeku, i ništa drugo nije trebao od njega.

To pak sve čovjeka čini velikim, i nadomješta ono što mu nedostaje, — to jest prijateljstvo s Bogom; to pak samome Bogu ništa ne pridaje, jer nije Bogu potrebna čovjekova ljubav.

Čovjeku nedostaje slava Božja, a nju ostvaruje jedino služenjem Bogu. Zbog toga Mojsije opet kaže: Život biraj da živiš ti i potomstvo tvoje, ljubeći Gospodina, Boga svoga, slušajući njegov glas, prianjajući uz njega. Ta on je život tvoj, tvoj dugi vijek.

Da bi Gospodin na taj život pripravio čovjeka, sam je svim ljudima progovorio riječi dekaloga. Zbog toga te riječi ostaju i sada među nama, one se proširuju i povećavaju, a ne ukidaju se njegovim tjelesnim dolaskom.

Posebno je po Mojsiju narodu dao naredbe služenja, prikladne za njihov odgoj i kažnjavanje, kako je sam Mojsije rekao: Gospodin mi u ono vrijeme naredi da vas poučim njegovim pravilima i naredbama.

To što je njima dato za opsluživanje i kao znak, ukinuto je u Novom savezu slobode. Povećao je i proširio naravne zapovijedi koje pristaju slobodnim ljudima, koje su zajedničke svima, te je prve dobrohotno dao ljudima da posinaštvom Očevim spoznaju Boga i ljube ga svim srcem te nesmetano idu za njegovom Riječi.

(Služba čitanja, petak u drugom korizmenom tjednu)