Iz rasprave O bijegu od svijeta, svetog Ambrozija, biskupa

(Pogl. 6, 36; 7, 44; 8, 45; 9, 52: CSEL 32, 192. 198—199. 204)

Prionimo uz Boga, jedino pravo dobro

Gdje je čovjekovo srce, ondje je i blago njegovo; Gospodin obično ne niječe dobara što ih je dao onima koji su ga molili.

Dakle, budući da je Gospodin dobar, dobar poglavito onima koji se u njega pouzdaju, prionimo uz njega, s njime budimo svom svojom dušom, svim svojim srcem i svom svojom snagom da tako budemo u njegovu svjetlu i vidimo njegovu slavu i uživamo milost višnje ljubavi. K tome dobru upravimo dakle svoje duše, u njemu budimo i u njemu živimo, uz njega prionimo. To nadilazi svaki um i svaku zamisao a pridaje nam vječni i trajni mir. A taj mir je iznad svakog zamišljanja i svakoga našeg shvaćanja.

To je dobro što proniče sve, i svi u njemu živimo i o njemu ovisimo, a ono nema ništa iznad sebe jer je božansko. Nitko nije dobar doli jedini Bog, pa stoga što je dobro to je božansko i što je božansko to je dobro. S pravom je rečeno: Otvaraš ruku i nasitiše se dobrima. Božjom dobrotom sve što nam se daje dobro je i s tim dobrom nije pomiješano nikakvo zlo.

Ta je dobra Pismo obećalo vjernicima ovim riječima: Blagovat ćete sva dobra zemaljska.

S Kristom smo umrli; Kristovu smrt sa sobom nosimo u svome tijelu da se u nama očituje i Kristov život. Ne živimo dakle više svojim, već Kristovim životom, životom nedužnosti, suzdržljivosti, životom jednostavnosti i svekolikih kreposti. S Kristom smo uskrsnuli, u njemu ćemo živjeti, u njemu ćemo uzići na nebo da zmija ne mogne ponovno otkriti našu petu što ju je ranila na zemlji.

Pobjegnimo onamo. Možeš dušom pobjeći premda ostaneš tijelom, možeš ovdje biti i biti kod Gospodina ako uz njega prione duša tvoja, ako svojim mislima ideš za njim, ako vjerom, a ne samo prividno, ideš njegovim putovima, ako k njemu pribjegavaš. On je naše utočište i snaga kako je rekao David: Tebi sam se utekao i nisam se prevario.

Budući, dakle, da je Bog utočište. Bog koji je na nebu i iznad nebesa, onda mu možemo tamo pobjeći, tamo gdje je mir, gdje je pokoj od naših zemnih napora, gdje ćemo uživati vječnu subotu kao što je rekao Mojsije: I zemaljske će vam subote postati jelom. Prava gozba, posvemašnja radost i mir jest upokojiti se u Bogu i vidjeti njegovu ljubav.

Potecimo poput jelena k izvorima vode; za čim je čeznuo David, čeznimo i mi. Tko je taj izvor? čuj onoga što govori: Jer je kod tebe izvor života. Tome izvoru neka rekne duša moja: O kad će doći i pojaviti se pred licem tvojim? Izvor je naime Bog.

(Služba čitanja, subota u drugom korizmenom tjednu)