Friday, December 23, 2011

Verbum salútis ómnium - Riječ spasenja proizlazi

Autor: Nepoznat (X. st.)
Časoslov: Večernja u Došašću, poslije 16. prosinca


Verbum salútis ómnium,
Patris ab ore pródiens,
Virgo beáta, súscipe
casto, María, víscere.

Te nunc illústrat cælitus
umbra fecúndi Spíritus,
gestes ut Christum Dóminum,
æquálem Patri Fílium.

Hæc est sacráti iánua
templi seráta iúgiter,
soli suprémo Príncipi
pandens beáta límina.

Olim promíssus vátibus,
natus ante lucíferum,
quem Gábriel annúntiat,
terris descéndit Dóminus.

Læténtur simul ángeli,
omnes exsúltent pópuli:
excélsus venit húmilis
salváre quod períerat.

Sit, Christe, rex piíssime,
tibi Patríque glória
cum Spíritu Paráclito,
in sempitérna sæcula. Amen.

Riječ spasenja proizlazi
iz usta evo, Očevih.
U krilo svoje primi ga,
o čista Djevo Marijo!

S nebesa tebe rasvijetli
sad milost Duha plodnoga,
Da nosiš Krista Gospoda,
nebeskom Ocu jednaka.

Ti, vrata Hrama svetoga,
tajanstven dom zapečaćen,
Što jedino se otvaraš
da stanom budeš Previšnjeg.

On, rođen prije Danice,
po prorocima obećan,
I od anđela naviješten:
Gospodar zemlji dolazi.

Nek anđeli se raduju,
nek pjevaju svi narodi,
Jer višnji skromno dolazi
da spasi što je propalo.

Nek bude, Kriste, Kralju blag,
sa Ocem tebi slava sva,
Ko Tješitelju Presvetom
i sad i u sve vjekove. Amen.

Magnis prophétæ vócibus - Sa silnim glasom proroci

Autor: Nepoznat.
Časoslov: Jutarnja u Došašću, poslije 16. prosinca


Magnis prophétæ vócibus
veníre Christum núntiant,
lætæ salútis prævia,
qua nos redémit, grátia.

Hinc mane nostrum prómicat
et corda læta exæstuant,
cum vox fidélis pérsonat
prænuntiátrix glóriæ.

Advéntus hic primus fuit,
puníre quo non sæculum
venit, sed ulcus térgere,
salvándo quod períerat.

At nos secúndus præmonet
adésse Christum iánuis,
sanctis corónas réddere
cælíque regna pándere.

Ætérna lux promíttitur
sidúsque salvans prómitur;
iam nos iubar præfúlgidum
ad ius vocat cæléstium.

Te, Christe, solum quærimus
vidére, sicut es Deus,
ut perpes hæc sit vísio
perénne laudis cánticum. Amen.

Sa silnim glasom proroci
Naviještaju nam spasenje,
I milosti otkupljenja,
I Kristov slavni dolazak.

Sva jutra otud blistaju,
I srca svima žare se,
Jer vjerni glas odjekuje
Kô glasnik slave buduće.

To prvi bješe dolazak,
Ne svijet da kaznom udari,
Već rane svima očisti
Spasavajuć što propade.

Na Drugi on opominje,
Jer Krist je već pred vratima
Da vjernim nebo otvori
I krune svima podijeli.

Spasonosna već zvijezda sja,
Nebeskim svjetlom odsijeva,
I zora Dana zove nas
U nebesnikâ radosti.

Za tvojim licem čeznemo,
O Kriste, Kralju, Bože naš
Da pjesmu tebi pjevamo
U blaženome gledanju. Amen.

Veni, redémptor géntium - O dođi, Spase naroda!

Autor: sv. Ambrozije
Časoslov: Služba čitanja u Došašću, poslije 16. prosinca


Veni, redémptor géntium,
osténde partum Vírginis;
mirétur omne sæculum:
talis decet partus Deum.

Non ex viríli sémine,
sed mýstico spirámine
Verbum Dei factum est caro
fructúsque ventris flóruit.

Alvus tuméscit Vírginis,
claustrum pudóris pérmanet,
vexílla virtútum micant,
versátur in templo Deus.

Procédat e thálamo suo,
pudóris aula régia,
géminæ gigas substántiæ
alácris ut currat viam.

Æquális ætérno Patri,
carnis tropæo cíngere,
infírma nostri córporis
virtúte firmans pérpeti.

Præsépe iam fulget tuum
luménque nox spirat novum,
quod nulla nox intérpolet
fidéque iugi lúceat.

Sit, Christe, rex piíssime,
tibi Patríque glória
cum Spíritu Paráclito,
in sempitérna sæcula. Amen.

O dođi, Spase naroda!
Zablistaj, Sine Djevičin,
Da svijet se čitav zadivi
Rođenju Bogočovjeka.

Bez čovjekova udijela,
Po snazi Duha Svetoga
Riječ, evo, tijelom postade,
I krilo Djeve procvate.

Gle, zanije čista Djevica
I Djevom vazda ostade.
U krilo Bog joj silazi
I krilo hram joj postaje.

Iziđi, Goste božanski,
Kô kralj iz svoje palače,
Kô Div u dvije naravi,
I kreni hitro na put svoj!

Ti, Sine jednak Ocu svom,
Obuci tijelo čovječje
I slabost tijela našega
Opasuj snagom božanskom!

Gle, već se sjaje jaslice
Od blista Svjetla vječnoga.
To svjetlo nema zalaza
I našoj vjeri stalno sja.

Nek bude, Kriste, Kralju blag,
Sa Ocem tebi slava sva
Kô Tješitelju Presvetom
I sad i u sve vjekove! Amen.

Saturday, December 10, 2011

In plausu grati cárminis - Početak svijeta boljega

Autor: Nepoznat (XV. st.)
Časoslov: Jutarnja na svetkovinu Bezgrješnog začeća BDM


In plausu grati cárminis
adsit nova lætítia,
dum Dei matris Vírginis
sumit vita princípia.

María, mundi glória,
lucis ætérnæ fília,
te præservávit Fílius
ab omni labe pénitus.

Originális mácula
cuncta respérsit sæcula;
sola post Natum vítiis
numquam contácta díceris.

Caput serpéntis cálidi
tuo pede contéritur;
fastus gigántis pérfidi
David funda devíncitur.

Colúmba mitis, húmilis,
fers, carens felle críminis,
signum Dei cleméntiæ,
ramum viréntis grátiæ.

Patri sit et Paráclito
tuóque Nato glória,
qui sanctitátis únicæ
te munerárunt grátia. Amen.

Početak svijeta boljega
U ovaj dan se začinje
Jer život poče Djevica
Božanske Riječi Rodilja.

Ti, Kćeri višnje Svjetlosti,
Ti, Diko roda ljudskoga,
Tvoj Sin te, evo, sačuva
Od ljage grijeha istočnog.

Grijeh iskonski sve zarazi
I u zlo svijet sunovrati,
A s Kristom ti si jedina
Od svakog grijeha slobodna.

Ti zgazi glavu zmijinu
Božanskim svojim Porodom,
Ko David ti si skršila
Đavolski bijes i oholost.

Golubice ti ponizna,
Sva čista, sveta, nevina,
Ti budi blagovjesnica
Svem svijetu mira Božjega.

Sva slava Ocu višnjemu
I Sinu s Duhom Presvetim,
Jedinstvenom što milosti
Obdariše te bezgrešnu. Amen.

Te dícimus præcónio - Milinu tvoju pjevamo

Autor: Papa Leon XIII. (?) (1891.)
Časoslov: Služba čitanja na svetkovinu Bezgrješnog začeća BDM


Te dícimus præcónio,
mater Dei puríssima;
nostris benígna láudibus
tuam repénde grátiam.

Sontes Adámi pósteri,
infécta proles gígnimur;
labis patérnæ néscia
tu sola, Virgo, créderis.

Caput dracónis ínvidi
tu cónteris vestígio,
gerísque sola glóriam
intaminátæ oríginis.

Nostræ decus propáginis,
quæ tollis Evæ oppróbrium,
tu nos tuére súpplices,
tu nos labántes érige.

Serpéntis antíqui potens
astus retúnde et ímpetus,
ut cælitum perénnibus
per te fruámur gáudiis.

Patri sit et Paráclito
tuóque Nato glória,
qui sanctitátis únicæ
te munerárunt grátia. Amen.

Milinu tvoju pjevamo,
O Majko Božja nevina,
Ti pjesmu nam dobrostivo
Naplati svojom milošću!

Mi Adamovo koljeno
U grijehu svi se rađamo,
Bez ove ljage očinske
Ti jedina si, Djevice.

Zlu glavu zmaja zavidnog
Ti svojom nogom satireš
I jedina se slavom sjaš
Neokaljano začeta.

O ljudskog roda ponose,
Što brišeš krivnju Evinu,
Ti skrušene zaštiti nas
I digni nas kad padnemo.

Pomrsi zmiji namjere
I odbij njene navale,
Da s tvojom jakom pomoći
U vječnu radost uđemo.

Sva slava Ocu višnjemu,
I Sinu s Duhom Presvetim,
Jedinstvenom što milosti
Odbariše te bezgrešnu. Amen.

Præclára custos vírginum - O zaštitnice djevicâ

Autor: Nepoznat (XVII.-XVIII. st.)
Časoslov: Prva i druga večernja na svetkovinu Bezgrješnog začeća BDM


Præclára custos vírginum
Deíque mater ínnuba,
cæléstis aulæ iánua,
spes nostra, cæli gáudium;

Inter rubéta lílium,
colúmba formosíssima,
e stirpe virga gérminans
nostro medélam vúlneri;

Turris dracóni impérvia,
amíca stella náufragis,
defénde nos a fráudibus
tuáque luce dírige.

Erróris umbras díscute,
syrtes dolósas ámove,
fluctus tot inter, déviis
tutam reclúde sémitam.

Quæ labe nostræ oríginis
intácta splendes única,
serpéntis artes æmuli
elúde vindex ínclita.

Patri sit et Paráclito
tuóque Nato glória,
qui sanctitátis únicæ
te munerárunt grátia. Amen.

O zaštitnice djevicâ,
Sva čista Majko Božija,
Što nada si i rajska dver,
Veselje vječnih dvorova.

Od trnja ovit ljiljane,
Golubice s krasotom svom,
I mladice, što korijen ti
Lijek daje svijetu ranjenom.

Sotoni strašna tvrđavo
I zvijezdo lađi nasjeloj,
Od zasjeda nas očuvaj,
Prosvjetljuj, vodi narod svoj.

Rasprši tamne zablude,
Odmakni skriven greben ljut,
Na burnom moru siguran
Zalutalima kaži put!

Ti jedina si prečista
Sred roda našeg grešnoga.
Vještinu zmije zlobnice
Odagnaj od nas preblaga!

Sva slava Ocu višnjemu
I Sinu s Duhom Presvetim,
Jedinstvenom što milosti
Obdariše te bezgrešnu. Amen.

Fortem piúmque præsulem - Svi vrlog muža slavimo

Autor: G. Battista Amalteo (XVI. st.)
Časoslov: Jutarnja na spomendan sv. Ambrozija, biskupa i crkvenog naučitelja


Fortem piúmque præsulem
canámus omnes, túrbidas
qui fluctuántis sæculi
terris procéllas éxpulit.

Non sceptra concússus timet,
non imperántem féminam,
templóque, clausis póstibus,
arcet cruéntum cæsarem.

Arcána sacræ páginæ
altus magíster éxplicat;
divína pandens dógmata,
mira nitet facúndia.

Fide ciénte spíritum,
præclára fundit cármina;
fide coæquans mártyres,
depréndit artus mártyrum.

Iam nunc furéntem tártari
lupum flagéllo súbmove;
sciéntiæ nos lúmine
fove, tuére iúgiter.

Sit Trinitáti glória,
quam, te rogánte próspere,
hymnis in aula cælica
laudémus usque in sæculum. Amen.

Svi vrlog muža slavimo
Što ovce svoje obrani
I strašne, bijesne oluje
Od stada svoga odagna.

Pred žezlom kralja ne kleca,
Ne boji se ni kraljice,
Okrvavljenom kralju on
I dveri crkve zatvara.

U tajne Pisma prodire,
Božanskim svjetlom rasvijetljen,
Otajstva vjere tumači
Duboko, milo, rječito.

Od Božjeg Duha potaknut
On skladne pjesme ispijeva;
Da mučenike počasti,
I sahrani ih pobožno.

Vuk bijesan stadu prijeti se,
Ti od nas njega otjeraj,
I znanjem svojim svijetli nam
Da ustrajno se borimo.

Sva slava svetoj Trojici,
Što s tobom svi je hvalimo:
Po tvojoj svetoj molitvi
Daj da je navijek slavimo. Amen.