Iz Homilija svetoga Asterija Amazenskoga, biskupa

(Hom. 13: PG 40, 355—359. 362)

Nasljedujmo onaj način vođenja na pašu koji je upotrebljavao Gospodin

Ako se s Bogom želite natjecati, nasljedujte njegov primjer vi koji ste načinjeni po njegovoj slici. Vi koji ste kršćani i koji samim imenom ispovijedate čovječnost, povedite se za Kristovom ljubavi.

Imajte pred očima bogatstvo dobrostivosti onoga koji je, imajući po čovjeku doći k ljudima, prije poslao Ivana, glasnika za pokoru i vođu, i prije Ivana sve proroke koji su poučavali ljude da se opamete, povrate na put i obrate se ka boljemu plodu.

Kad je uskoro sam došao, osobno je vlastitim ustima govorio: Dođite k meni, koji ste umorni i opterećeni i ja ću vas okrijepiti. A kako je primio slušaoce svoje riječi? Podijelio im je lagano oproštenje grijeha, brzo ih je i u trenutku vremena oslobodio od onoga što ih je tištilo: Riječ je učinila svetima, Duh je potvrdio, stari je čovjek ukopan u vodi, novi je rođen i procvao milošću.

Što je otuda uslijedilo? Tko je bio neprijatelj, postao je prijatelj, tko stranac, sin; tko nesvet, svet i pobožan.

Oponašajmo onaj način izvođenja na pašu kojim se Gospodin služio; razmatrajmo Evanđelja; tu, kao u ogledalu, uočujući primjer pažljivosti i dobrohotnosti, dobro ih zapamtimo.

Ja ondje u usporedbama i zasjenjenim govorima vidim čovjeka koji je pastir stotine ovaca. Kad se jedna od njih odijelila od stada i zalutavši okolo hodala, taj pastir nije ostao s onima koje su pasle obdržavajući red već je pošao da odlutalu potraži. Mnoge je doline i pašnjake prekoračio, prešao je brojne i strme planine, po zapuštenim mjestima hodeći s tolikim je trudom dotle istraživao dok zalutalu nije našao.

Kad je ovcu pronašao nije je izmlatio niti brže bolje ugurao u stado već ju je stavio na svoja ramena, i blago s njome postupajući, donio u stado. Imao je veće zadovoljstvo poradi one jedne koju je našao nego radi mnoštva koje su ostale. Razumijmo ono što je obavljeno i sakriveno nerazgovjetnošću usporedbe. Ta ovca zapravo uopće ne predstavlja ovcu niti onaj pastir pastira, nego nešto drugo.

U tim su primjerima sadržane svete stvarnosti. Opominju nas da ne bismo ljude držali za izgubljene i bez nade i da ne bismo zanemarili one koji su u pogibeljima. Opominju nas da ne budemo spori u pritjecanju u pomoć već da one koji su se udaljili od ispravnog načina življenja i lutaju iznova izvedemo na stazu i veselimo se njihovu povratku i povest ćemo ih s mnoštvom onih koji pošteno i pobožno žive.

(Služba čitanja, četvrtak u prvom korizmenom tjednu)