Wednesday, January 26, 2011

Nadići pesimizam na putu prema jedinstvu

Ovogodišnju temu za naše razmatranje predožile su kršćanske zajednice iz Jeruzalema. (...) Kršćani iz Svetoga Grada pozivaju nas da obnovimo i ojačamo naše opredjeljenje za ponovnu uspostavu punoga zajedništva razmatrajući nad modelom života prvih Kristovih učenika okupljenih u Jeruzalemu: "Bijahu - čitamo u Djelima apostolskim - postojani u nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama" (Djela 2,42). Ovo je portret rane zajednice rođene u Jeruzalemu upravo na dan Pedesetnice, pobuđene propovijedanjem apostola Petra, ispunjenoga Duhom Svetim, upravljenoga svima koji su došli u Sveti Grad za blagdan. Zajednica ne zatvorena u sebe, nego, od svog rođenja, katolička, univerzalna, sposobna prihvatiti ljude različitih jezika i kultura, kako svjedoči sama knjiga Djela apostolskih. Zajednica zasnovana ne na paktu svojih članova, niti na jednostavnom dijeljenju projekata ili ideala, nego na dubokom zajedništvu s Bogom, koji se otkrio u svom Sinu, na zajedništvu s Kristom umrlim i uskrslim.

(...)

Nauk apostola, bratsko zajedništvo, lomljenje kruha i molitva konretan su način života prve kršćanske zajednice u Jeruzalemu, okupljene djelovanjem Duha Svetoga, ali istovremeno čine bitne odlike svih kršćanskih zajednica, svih vremena i svih mjesta. Drugim riječima, možemo također reći da predstavljaju bitne dimenzije jedinstva s vidljivoga Tijela Crkve.

Moramo biti zahvalni, jer je tijekom zadnjih destljeća, ekumenski pokret, "nastao iz pobude milosti Duha Svetoga" (Unitatis reintegratio, 1), zabilježio značajan napredak. (...) Svjesni smo, međutim, da smo još daleko od tog zajedništva za koje je Krist molio i koje nalazimo u odrazu portreta prve zajednice u Jeruzalemu. Jedinstvo na koje Krist, preko svoga Duha, poziva Crkvu ne ostvaruje se samo u oblasti organizacijskih struktura, nego se oblikuje, na znatno dubljoj razini, kao zajedništvo izraženo "u ispovijesti jedne vjere, u zajedničkom slavlju bogoštovlja i bratskoj slozi obitelji Božje" (ibid., 2).

Potraga za ponovnom uspostavom jedinstva među podijeljenim kršćanima ne može stoga biti svedena na priznanje uzajmnih različitosti i postizanje mirne koegzistencije: Ono za čime žudimo je takvo jedinstvo za koje je Krist osobno molio i koje se po svojoj prirodi manifestira u zajedništvu vjere, sakramenata, služenja. Put prema ovom jedinstvu mora se vidjeti kao moralni imperativ, odgovor na precizan Gospodinov poziv. Zbog toga se mora nadvladati kušnja za rezignacijom i pesimizmom, što je nedostatak povjerenja u moć Duha Svetoga. Naša je dužnost nastaviti sa žarom na putu prema ovom cilju, s ozbiljnim i rigoroznim dijalogom da bi se produbilo zajedničko teološko, liturgijsko i duhovno naslijeđe; s uzajamnim poznavanjem, s ekumenskom formacijom i, iznad svega, s obraćenjem srca i molitvom.


Benedikt XVI.
Večernja blagdana Obraćenja sv. Pavla apostola, 25. siječnja 2011.
Završetak molitvene osmine za jedinstvo kršćana

Tuesday, January 25, 2011

Excélsam Pauli glóriam - Sva Crkvo, kliči radosno

Autor: Sv. Petar Damiani.
Časoslov: Večernja na blagdan Obraćenja sv. Pavla, apostola.


Excélsam Pauli glóriam
concélebret Ecclésia,
quem mire sibi apóstolum
ex hoste fecit Dóminus.

Quibus succénsus æstibus
in Christi nomen sæviit,
exársit his impénsius
amórem Christi prædicans.

O magnum Pauli méritum!
Cælum conscéndit tértium,
audit verba mystérii
quæ nullus audet éloqui.

Dum verbi spargit sémina,
seges surgit ubérrima;
sic cæli replent hórreum
bonórum fruges óperum.

Micántis more lámpadis
perfúndit orbem rádiis;
fugat errórum ténebras,
ut sola regnet véritas.

Christo sit omnis glória,
cum Patre et almo Spíritu,
qui dedit vas tam fúlgidum
electiónis géntibus. Amen.

Sva Crkvo, kliči radosno,
S nebeskog slavlja Pavlova:
On čudom Božjim postade
Od gonitelja apostol.

Svim žarom prije bjesneći
Na sveto ime Kristovo,
Tim istim žarom poslije
Svim svijetom pronije Blagu vijest.

O silnog dara Pavlova!
Do trećeg neba uzdignut,
Božanskog milja darove
On uživa otajstvene.

Ko sijač riječi marljivi
On pože žetvu obilnu:
Sve narode on sabire
Gospodinu u žitnicu.

Ko sjajna Božja svjetiljka
Evanđeljem svijet obasja,
On razbi tmine zabluda
Da Istina svud zavlada.

Nek Trojstvo bude slavljeno
Što na nebu te okruni,
Nek bude nama nagradom
Za uspjeh boja životnog. Amen.

Iam, bone pastor, Petre - Čuj milostivo, Petre

Autor: Nepoznat (VIII.-IX. stoljeće)
Časoslov:
- Jutarnja i Večernja na blagdan posvete bazilika sv. Petra i sv. Pavla.
- Služba čitanja na blagdan Katedre sv. Petra, apostola (prva i treća strofa).
- Služba čitanja na blagdan Obraćenja sv. Pavla, apostola (druga i treća strofa).


Iam, bone pastor, Petre, clemens áccipe
vota precántum, et peccáti víncula
resólve, tibi potestáte trádita,
qua cunctis cælum verbo claudis, áperis.

Doctor egrégie, Paule, mores ínstrue
et mente polum nos transférre sátage,
donec perféctum largiátur plénius,
evacuáto quod ex parte gérimus.

Sit Trinitáti sempitérna glória,
honor, potéstas atque iubilátio,
in unitáte, cui manet impérium
ex tunc et modo per ætérna sæcula. Amen.

Čuj milostivo, Petre, blažen pastiru,
Što molimo te, pa nam grijeha okove
Odriješi riječju kad ti vlast je predana
Da zemlji nebo zatvaraš i otvaraš.

Naučitelju Pavle, živjet uči nas
I vuci srca naša u raj sa sobom,
Dok vjere gleda svjetlo iza vela svog,
A kao sunce samo ljubav kraljuje.

Nek bude slava vječita s čašću štovanjem
I s radosnicom pjesmom Trojstvu presvetom
Što u jedinstvu svakim stvorom upravlja
Po svekolikom nizu vječnih vjekova. Amen.

Pressi malórum póndere - Grijeh teško sve nas pritište

Autor: Nepoznat (XVIII. stoljeće)
Časoslov: Služba čitanja na blagdan Obraćenja sv. Pavla, apostola.


Pressi malórum póndere
te, Paule, adímus súpplices,
qui certa largus désuper
dabis salútis pígnora.

Nam tu beáto cóncitus
divíni amóris ímpetu,
quos insecútor óderas,
defénsor inde amplécteris.

Amóris, eia, prístini
ne sis, precámur, ímmemor,
et nos supérnæ lánguidos
in spem redúcas grátiæ.

Te deprecánte flóreat
ignára damni cáritas,
quam nulla turbent iúrgia
nec ullus error sáuciet.

O grata cælo víctima,
te, lux amórque Géntium,
o Paule, clarum víndicem,
nos te patrónum póscimus.

Laus Trinitáti, cántica
sint sempitérnæ glóriæ,
quæ nos boni certáminis
tecum corónet præmiis. Amen.

Grijeh teško sve nas pritište,
Pa tebe, Pavle, zovemo:
Poteci spremno u pomoć,
Nebeske dare noseći.

Božanskom pozvan milošću,
Božanskom taknut ljubavlju,
Od gonitelja Istine
Braničem ti joj postade.

Zbog svoje prve ljubavi
I nama milost izmoli:
I nama budi vjesnikom
Božanskih dara spasenja.

Nek i nas ljubav Kristova
Sve do dna srca obuzme,
Nek cvate svim vrlinama
Daleko od svih razdora.

O žrtvo nebu premila,
Ti svjetlo svima pucima,
I nama budi odvjetnik,
Zagovaraj nas kod Boga.

Nek Trojstvo bude slavljeno
Što na nebu te okruni,
Nek nama bude nagradom
Za uspjeh boja životnog. Amen.

Sunday, January 23, 2011

Blagoslov janjadi za blagdan sv. Agneze

VIS - Tiskovni ured Svete Stolice

Vatikanski Grad, 21. siječnja 2011. (VIS) - Jutros je u Apostolskoj palači, prema stoljetnoj tradiciji, Benedikt XVI. blagoslovio janjad od čije će se vune napraviti paliji koji se podjeljuju novim nadbiskupima-metropolitima, 29. lipnja, na svetkovinu sv. Petra i Pavla, apostola.
U dokumentu Inter Eximia Episcopalis, iz 1978., papa Pavao VI. ograničio je uporabu palija na papu i nadbiskupe-metropolite. Ivan Pavao II. odredio je 1984. da će se paliji podjeljivati metropolitima 29. lipnja.
Običaj blagoslova janjadi održava se svake godine 21. siječnja, na liturgijski spomendan sv. Agneze (Janje), djevice koja je podnijela mučeništvo oko 305. g., i čiji je simbol janje. Pokopana je u bazilici koja nosi njezino ime na Via Nomentana u Rimu, i tamo se odnose janjad nakon papinskoga blagoslova.
Janjad uzgajaju oci trapisti iz opatije Triju izvora, a palije izrađuju sestre sv. Cecilije, od novo-strižene vune.

Video: Rome Reports

Friday, January 21, 2011

Agnes beatæ virginis - Djevice Janje rođendan

Autor: sv. Ambrozije
Časoslov: Jutarnja i Večernja na spomendan sv. Agneze

Agnes beátæ vírginis
natális est, quo spíritum
cælo refúdit débitum,
pio sacráta sánguine.

Matúra martýrio fuit
matúra nondum núptiis;
prodíre quis nuptum putet,
sic læta vultu dúcitur.

Aras nefándi núminis
adolére tædis cógitur;
respóndet: «Haud tales faces
sumpsére Christi vírgines.

Hic ignis extínguit fidem,
hæc flamma lumen éripit;
hic, hic feríte, ut prófluo
cruóre restínguam focos».

Percússa quam pompam tulit!
Nam veste se totam tegens,
terram genu flexo petit
lapsu verecúndo cadens.

Iesu, tibi sit glória,
qui natus es de Vírgine,
cum Patre et almo Spíritu,
in sempitérna sæcula. Amen.

Djevice Janje rođendan
Svi skladnom pjesmom slavimo:
U krvi tijelo ostavlja,
Duh mladi Bogu predaje.

Za svadbu još je nejaka
Za mučeništvo sazrela:
Na stratište, gle, polazi
Baš kao na pir, vesela.

Kumirima na žrtvenik
Ne, ona neće žrtvovat,
Jer vjerne djeve Kristove
Božanske žrtve prinose.

Od krive žrtve gasi se
Žar vjere, svjetlo Kristovo;
I zato Janja krvareć
Sad gasi oganj poganski.

O kako slavno poginu
To čisto janje žrtveno!
Gle još na tijelo mučeno
I halju stavlja čednosti!

Sva slava tebi Isuse,
Kog rodi Djeva Marija,
I Ocu s Duhom preblagim
U vjekovječne vjekove. Amen.

Igne divíni rádians amóris - Sveta Agnezo

Autor: Alfano iz Salerna
Časoslov: Služba čitanja na spomendan sv. Agneze

Igne divíni rádians amóris
córporis sexum superávit Agnes,
et super carnem potuére carnis
claustra pudícæ.

Spíritum celsæ cápiunt cohórtes
cándidum, cæli super astra tollunt;
iúngitur Sponsi thálamis pudíca
sponsa beátis.

Virgo, nunc nostræ miserére sortis
et, tuum quisquis célebrat tropæum,
ímpetret sibi véniam reátus
atque salútem.

Redde pacátum pópulo precánti
príncipem cæli dominúmque terræ,
donet ut pacem pius et quiétæ
témpora vitæ.

Láudibus mitem celebrémus Agnum,
casta quem sponsum sibi legit Agnes,
astra qui cæli moderátur atque
cuncta gubérnat. Amen.

Sveta Agnezo, djevojačka diko,
Janjeće ćudi, srca junačkoga,
Božanskom snagom silnikov bijes svlada,
Djevice hrabra.

Dušu ti čistu anđeoske čete
U nebo nose k Zaručniku Kristu,
Za njega prezre sve zemaljske slasti,
Djevice čista.

Zanosna dušo, dična sveta Janjo,
Pred Bogom štiti slavitelje svoje,
Oprost od grijeha svima nam izmoli,
Djevice smjerna.

Neba gospodar, vladar svega svijeta
Krist, naš Gospodin, srca tvoga ljubav,
Mirom nek svojim razvedri nam dane,
Djevice moćna.

Jaganjca Krista slavimo svi danas,
Janja se njemu zaručnicom preda:
Nebeskoj svadbi prispjeti nek dade
Vjernima svima. Amen.

Thursday, January 20, 2011

Kardinal Bartolucci: 40 godina na čelu papinoga zbora

Razgovor s bivšim ravnateljem Zbora Sikstinske kapele
Carmen Elena Villa

Među kardinalima imenovanima 20. studenoga je i Domenico Bartolucci, koji je više od 40 godina bio ravnatelj Papinskoga zbora Sikstinske kapele. Iako je, sa svoje 93 godine, prošao dob kardinala izbornika, Benedikt XVI. ga je ubrojio u Kardinalski zbor, zbog „velikodušnosti i predanosti u služenju Crkvi“, kako je rekao u najavi konzistorija, 20. listopada. Njegova su djela objavljena u više svezaka.

ZENIT je razgovarao s kardinalom o godinama koje je provao kao ravnatelj Zbora, i o njegovim pogledima na današnju sakralnu glazbu.
ZENIT: Kako ste primili ovo imenovanje?
Kardinal Bartolucci: Nisam ga očekivao. Istina je da je to znak Papine ljubavi za sakralnu glazbu, očit poziv, posebno u trenutku krize. Prije je glazba bila duša liturgije. Čak i u selima – ja sam Toskanac, iz maloga sela Borgo San Lorenzo – svi su pjevali na trgu, u crkvi, u procesijama, slušale su se glazbene skupine. Danas postoje vrlo sposobni mladi, ali je glazbena formacija često vrlo neprikladna. Ne znam koga treba kriviti, ali sada dominiraju stadion i diskoteke, i sve je svedeno na tržište.

ZENIT: Kako ste otkrili svoje glazbeno zvanje?
Kardinal Bartolucci: Kao dječak, rastao sam uz oca koji je bio strastveni crkveni pjevač. Glazba je bila vrlo važna u sjemeništu, iako u mom slučaju, poglavari su me čuvali od nje, jer su se bojali da će mi to ometati učenje grčkoga i latinskog. Onda sam došao u Rim, i postao očaran životnošću glazbenih kapela u bazilikama. Imenovan sam vice-maestrom u Bazilici sv. Ivana na Lateranu, i kasnije maestrom Liberijanske glazbene kapele u Svetoj Mariji Velikoj, kao nasljednik Licinija Reficea, 1955. Imenovan sam vice-maestrom Sikstinske kapele s don Lorenzom Perosijem. Ostao sam s njim četiri godine, i nakon njegove smrti 1956., Pio XII. me imenovao trajnim ravnateljem Sikstinske kapele. Unatoč ovome „trajni“, s navršenih 80 godina su me udaljili. Nije mi to bilo rečeno, saznao sam za svoga nasljednika kad je već sve bilo gotovo.

ZENIT: Kakvo je bilo razdoblje u kojem ste bili ravnatelj Sikstinske kapele?
Kardinal Bartolucci: Sistina je imala veliku živost do koncila. Sjećam se prekrasnih obreda s papom Pacellijem i s papom Ivanom XXIII. Nakon liturgijske reforme, naš je doprinos papinskim liturgijama znatno smanjen. Spasili su nas koncerti po cijelom svijetu gdje smo mogli održati živim veliko naslijeđe Kapele: putovali smo u Austriju, Njemačku, Irsku, Francusku, Belgiju, Španjolsku, Filipine, Australiju, Kanadu, Sjedinjene Države, Tursku, Poljsku i Japan.

ZENIT: Kakvo je bilo zanimanje Pija XII. za sakralnu glazbu?
Kardinal Bartolucci: Papa Pacelli je volio sakralnu glabu, i često je, za opuštanje svirao violinu. S njim su se obredi često odvijali u Sikstinskoj kapeli. Bio je izvanredan lik, velike kulture i humanosti.

ZENIT: A u vrijeme Ivana XXIII.?
Kardinal Bartolucci: Sikstinska kapela mnogo duguje Ivanu XXIII. U njegovo je vrijeme, i zbog njegovog zanimanja, odobren moj plan reforeme. S Perosijem stvari su, nažalost, zbog njegove bolesti, išle nizbrdo. Na primjer, Kapela nije imala fiksiranu strukturu pjevača, središte ili arhiv. Zahvaljujući Ivanu XXIII. obnovili smo sve ispočetka, i mogla se uspostaviti Schola puerorum, isključivo za formaciju dječaka. S djecom smo za Božić pjevali ispred jaslica u papinskom apartmanu. Bilo je dirljivo.

ZENIT: Mislite li da sakralna glazba može ponovo postati ono što je bila?
Kardinal Bartolucci: Trebat će vremena. Nema više maestrâ iz prošlosti, jer se više ne osjeća potreba za njima. Živimo u nadi. Benedikt XVI. jako voli gregorijanski koral i polifoniju i želi vratiti uporabu latinskoga. On razumije da je bez latinskoga repertoar iz prošlosti osuđen na arhiv. Potrebno je vratiti se liturgiji koja daje prostora glazbi, s okusom za lijepo, i prema tome istinskoj sakralnoj umjetnosti.

ZENIT: Što mislite o pjevanju puka na liturgijskim slavljima?
Kardinal Bartolucci: Potrebno je biti oprezan i ne generalizirati. Nisam protiv toga da ljudi pjevaju, kao što me neki optužuju. Štoviše, još prije koncila pisam sam pučke napjeve za liturgiju i bili su na talijanskom. Bili su rašireni po talijanskim župama. Postoje, zatim, konteksti gdje se nužno traži Schola cantorum, ili zbor koji može izvesti istinsku umjetnost. Razmotrite repertoar gregorijanskoga korala, koji zahtijeva istinske umjetnike da se izvede kako bi trebao, ili na veliki repertoar polifonije. U tim slučajevima ljudi sudjeluju s punim pravom, hranjeni i slušajući, ali pjevači su oni koji daju svoju prefesionalnost i sposobnost u službu drugih. Nažalost, mnogi u ovim godinama novinâ misle da sudjelovati znači „raditi bilo što“.

ZENIT: Tako su Vaši omiljeni autori, Vaši izvori nadahnuća?
Kardinal Bartolucci: Za sakralnu glabu, dva velika patrijarha su Palestrina i Bach. Palestrina je prvi intuicijom osjetio što znači savršeno prilagođena polifonija uz sakralni tekst. Nije se slučajno Tridentski sbaor pozivao na njega pri uspostavljanju kanona sakralne glazbe. Bach je također velik, ali više odražava nordijski duh. U svakom slučaju, obojica pokazuju da je glazba postala velikom kroz crkvene zborove. Zapad ima bogatu glazbenu povijest, koja je uzeta i iz istočnih kultura. Danas postoji potreba da se ona obnovi i da joj se dadne prostora tamo gdje je rođena, to jest u liturgiji.

Saturday, January 15, 2011

Crux fidelis - Križu sveti


Crux fidélis, inter omnes
arbor una nóbilis!
Nulla talem silva profert
flore, fronde, gérmine.
Dulce lignum, dulci clavo
dulce pondus sústinens!

Flecte ramos, arbor alta,
tensa laxa víscera,
et rigor lentéscat ille
quem dedit natívitas,
ut supérni membra regis
miti tendas stípite.

Sola digna tu fuísti
ferre sæcli prétium,
atque portum præparáre
nauta mundo náufrago,
quem sacer cruor perúnxit
fusus Agni córpore.

Æqua Patri Filióque,
ínclito Paráclito,
sempitérna sit beátæ
Trinitáti glória,
cuius alma nos redémit
atque servat grátia. Amen.

Križu sveti, stablo svako
zavidi ti čarni sjaj:
S takvim lišćem, cvijetom plodom
nema ga ni koji gaj.
Slatko drvo, slatki čavli,
nose teret slatki taj.

Savij grade, stablo silno,
mekšaj jezgru drvu svom,
Neka mine sva tvrdoća
prirođena biću tvom.
Tijelu Kralja Svevišnjega
budi mekšom posteljom.

Samo ti si bilo vrijedno
žrtvu svijeta nositi,
Postat lađom što će k luci
potopljene voziti,
Koju svu će Jaganjčeva
sveta Krv orositi.

U sve vijeke budi slava
Trojici božanstvenoj,
Ocu, Sinu, Duhu Svetom,
koji tješi narod svoj,
Nek se ime višnjeg Boga
pjeva po vasionoj. Amen.