Nadići pesimizam na putu prema jedinstvu

Ovogodišnju temu za naše razmatranje predožile su kršćanske zajednice iz Jeruzalema. (...) Kršćani iz Svetoga Grada pozivaju nas da obnovimo i ojačamo naše opredjeljenje za ponovnu uspostavu punoga zajedništva razmatrajući nad modelom života prvih Kristovih učenika okupljenih u Jeruzalemu: "Bijahu - čitamo u Djelima apostolskim - postojani u nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama" (Djela 2,42). Ovo je portret rane zajednice rođene u Jeruzalemu upravo na dan Pedesetnice, pobuđene propovijedanjem apostola Petra, ispunjenoga Duhom Svetim, upravljenoga svima koji su došli u Sveti Grad za blagdan. Zajednica ne zatvorena u sebe, nego, od svog rođenja, katolička, univerzalna, sposobna prihvatiti ljude različitih jezika i kultura, kako svjedoči sama knjiga Djela apostolskih. Zajednica zasnovana ne na paktu svojih članova, niti na jednostavnom dijeljenju projekata ili ideala, nego na dubokom zajedništvu s Bogom, koji se otkrio u svom Sinu, na zajedništvu s Kristom umrlim i uskrslim.

(...)

Nauk apostola, bratsko zajedništvo, lomljenje kruha i molitva konretan su način života prve kršćanske zajednice u Jeruzalemu, okupljene djelovanjem Duha Svetoga, ali istovremeno čine bitne odlike svih kršćanskih zajednica, svih vremena i svih mjesta. Drugim riječima, možemo također reći da predstavljaju bitne dimenzije jedinstva s vidljivoga Tijela Crkve.

Moramo biti zahvalni, jer je tijekom zadnjih destljeća, ekumenski pokret, "nastao iz pobude milosti Duha Svetoga" (Unitatis reintegratio, 1), zabilježio značajan napredak. (...) Svjesni smo, međutim, da smo još daleko od tog zajedništva za koje je Krist molio i koje nalazimo u odrazu portreta prve zajednice u Jeruzalemu. Jedinstvo na koje Krist, preko svoga Duha, poziva Crkvu ne ostvaruje se samo u oblasti organizacijskih struktura, nego se oblikuje, na znatno dubljoj razini, kao zajedništvo izraženo "u ispovijesti jedne vjere, u zajedničkom slavlju bogoštovlja i bratskoj slozi obitelji Božje" (ibid., 2).

Potraga za ponovnom uspostavom jedinstva među podijeljenim kršćanima ne može stoga biti svedena na priznanje uzajmnih različitosti i postizanje mirne koegzistencije: Ono za čime žudimo je takvo jedinstvo za koje je Krist osobno molio i koje se po svojoj prirodi manifestira u zajedništvu vjere, sakramenata, služenja. Put prema ovom jedinstvu mora se vidjeti kao moralni imperativ, odgovor na precizan Gospodinov poziv. Zbog toga se mora nadvladati kušnja za rezignacijom i pesimizmom, što je nedostatak povjerenja u moć Duha Svetoga. Naša je dužnost nastaviti sa žarom na putu prema ovom cilju, s ozbiljnim i rigoroznim dijalogom da bi se produbilo zajedničko teološko, liturgijsko i duhovno naslijeđe; s uzajamnim poznavanjem, s ekumenskom formacijom i, iznad svega, s obraćenjem srca i molitvom.

Benedikt XVI.

Večernja blagdana Obraćenja sv. Pavla apostola, 25. siječnja 2011.

Završetak molitvene osmine za jedinstvo kršćana