Tuesday, September 27, 2011

Papin govor u Bundestagu: Pronicavo srce - Razmatranja nad temeljima prava

(...)

Za razvoj prava i za razvoj čovječanstva bilo je presudno da su se kršćanski teolozi postavili na stranu filozofije, a protiv vjerskoga prava povezanoga s mnogoboštvom, i da su priznali um i prirodu u svom suodnosu kao općenito valjan izvor prava. Ovaj je izbor pokazao već sv. Pavao u Poslanici Rimljanima, kada je rekao: „Ta kad se god pogani, koji nemaju Zakona, [Izraelsku Toru] po naravi drže Zakona, i nemajući Zakona, oni su sami sebi Zakon“ (Rim 2,14sl.). Ovdje se pojavljuju dva temeljna poimanja prirode i savjesti, gdje savjest nije ništa drugo nego Salomonovo pronicavo srce, um otvoren govoru bića. Ako se do vremena Prosvjetiteljstva, do Deklaracije o ljudskim pravima nakon Drugoga svjetskog rata, i do stvaranja našeg Ustava, time činilo da se pitanje s obzirom na temelje zakonodavstva razjasnilo, u posljednjih pola stoljeća došlo je do dramatična zaokreta. Ideja prirodnoga prava danas se smatra posebnim katoličkim naukom, nevrijedna spominjanja izvan katoličkih krugova, tako da je gotovo sramota uopće spomenuti tu riječ. Htio bih kratko objasniti kako je došlo do toga. Kao osnovno, to je zbog teze, da bi između biti i trebati postojao nepremostiv jaz. Iz biti ne bi moglo slijediti trebati, jer se radi o potpuno različitim razinama. Temelj je za to da je u međuvremenu pozitivističko shvaćanje prirode postalo gotovo općeprihvaćeno. Ako se priroda – prema riječima Hansa Kelsena – promatra kao „skup objektivnih podataka, međusobno povezanih kao uzroci i posljedice“, onda se iz toga zaista ne mogu izvesti nikakve etičke upute. Pozitivističko poimanje prirode, koje prirodu shvaća samo u funkcionalnom smislu, kako je tumače prirodne znanosti, ne može proizvesti nikakve mostove prema etici i pravu, nego ponovno izaziva samo funkcionalne odgovore. Isto vrijedi i za um u pozitivističkom poimanju, koje se naširoko smatra jedinim znanstvenim pogledom. Po njemu, ono što se ne može provjeriti ili patvoriti, ne pripada carstvu uma u užem smislu. Stoga se etika i religija uvrštavaju u područje subjektivnoga i izlaze izvan područja uma u strogom smislu riječi. Ondje gdje je pozitivistički um jedini autoritet – a to je bez daljnjega slučaj u našoj javnoj svijesti – tu su opozvani klasični izvori spoznaje etike i prava. To je dramatično stanje, koje se tiče svih, i o kojem je nužna javna rasprava; neodgodivo pozvati na nju, bitna je svrha ovoga govora.

(...)

Kultura Europe izrasla je iz susreta između Jeruzalema, Atene i Rima – iz susreta izraelske vjere u Boga, grčkoga filozofskog uma i rimske pravne misli. Ovaj trostrani susret oblikuje unutarnji identitet Europe. Taj je susret, svjestan čovjekove odgovornosti pred Bogom i priznajući nepovrjedivo dostojanstvo čovjeka, svakoga pojedinog čovjeka, stvorio pravne standarde, koje smo mi zaduženi braniti u ovom povijesnom trenutku.
Mladom kralju Salomonu, u trenutku preuzimanja službe, dano je da slobodno iznese molbu. Što bi se dogodilo nama, današnjim zakonodavcima, kad bismo mogli slobodno zamoliti što želimo? Što bismo molili? Mislim da ni danas u konačnici nema ništa drugo što možemo poželjeti doli pronicavo srce – sposobnost razlikovati dobro i zlo, i tako uspostaviti istinsko pravo, koje služi pravdi i miru.

Cijeli tekst dostupan je ovdje.

Wednesday, September 14, 2011

Vexílla regis pródeunt - Barjaci kreću Kraljevi

Autor: Venancije Fortunat (+ oko 600.).
Časoslov: Večernja u Velikom tjednu
Prva i Druga večernja na blagdan Uzvišenja sv. Križa


Vexílla regis pródeunt,
fulget crucis mystérium,
quo carne carnis cónditor
suspénsus est patíbulo;

Quo, vulnerátus ínsuper
mucróne diro lánceæ,
ut nos laváret crímine,
manávit unda et sánguine.

Arbor decóra et fúlgida,
ornáta regis púrpura,
elécta digno stípite
tam sancta membra tángere!

Beáta, cuius brácchiis
sæcli pepéndit prétium;
statéra facta est córporis
prædam tulítque tártari.

Salve, ara, salve, víctima,
de passiónis glória,
qua Vita mortem pértulit
et morte vitam réddidit!

O crux, ave, spes única!
hoc passiónis témpore
piis adáuge grátiam
reísque dele crímina.

Te, fons salútis, Trínitas,
colláudet omnis spíritus;
quos per crucis mystérium
salvas, fove per sæcula. Amen.

Barjaci kreću Kraljevi,
Otajstvo Križa sjaji se,
Na kojem Život umrije
I smrću ljude oživi.

Kad koplje mu se okrutno
Zabolo šiljkom u srce,
Sa vodom krv potekla je,
Od grijeha nas da očisti.

I ispuni se silna riječ,
Što narodima David je
U svetoj pjesmi doviknu:
Zavlada Bog sa drveta.

O drva divnog, štono sja
U kraljevskome grimizu,
Kom dano bi da dotiče
Toliko svete udove.

Na blaženim je rukama
Tog svijeta cijenu nosilo
I Božje tijelo vagnuvši
Sotoni plijen je otelo.

Oj zdravo, Križu, nado sva!
U dane Muke Gospodnje
Umnoži milost dobrima
I digni krivnju s grešnika.

Naš spase, sveta Trojice,
Nek svaki duh veliča te,
Ti dijeliš Križa plodove
Ti vječnu slavu podaj nam. Amen.

Signum crucis mirábile - O Križu, svjetlo čudesno

Autor: Nepoznat (X. st.).
Časoslov: Jutarnja na blagdan Uzvišenja sv. Križa


Signum crucis mirábile
totum per orbem prænitet,
in qua pepéndit ínnocens
Christus, redémptor ómnium.

Hæc arbor est sublímior
cedris, habet quas Líbanus,
quæ poma nescit nóxia,
sed ferre vitæ præmia.

Te, Christe, rex piíssime,
huius crucis signáculo
horis, moméntis ómnibus
muníre nos non ábnuas,

Ut ore tibi cónsono
et corde devotíssimo
possímus omni témpore
laudes reférre débitas.

Patri, tibi, Paráclito
sit æqua, Iesu, glória,
qui nos crucis victória
concédis usque pérfrui. Amen.

O Križu, svjetlo čudesno,
Sveg svijeta ti si spasenje,
Ti žrtveniče Isusa,
Otkupitelju grešnika.

Od ploda stabla kobnoga
Svijet čitav bješe otrovan,
A drvo Križa otkupnog
Svijet grešan posve ozdravlja.

O Kriste, Kralju preblagi,
Ti znakom Križa pobjednim
Zaštiti nas od zala svih,
Od Opakog obrani nas!

Nek usta naša složno ti
I srca s njima pobožno
Trenutka svakog žića nam,
O križu, hvale pjevaju.

Nek slava bude vječita
Sa Ocem, s Duhom Presvetim
I tebi, Kriste Isuse,
Što križem svijet sav otkupi. Amen.

Salve, crux sancta - Zdravo, križu sveti

Autor: Eribert iz Rotenburga (+ 1042.).
Časoslov: Služba čitanja na blagdan Uzvišenja sv. Križa


Salve, crux sancta, salve mundi glória,
vera spes nostra, vera ferens gáudia,
signum salútis, salus in perículis,
vitále lignum vitam portans ómnium.

Te adorándam, te crucem vivíficam,
in te redémpti, dulce decus sæculi,
semper laudámus, semper tibi cánimus,
per lignum servi, per te, lignum, líberi.

Laus Deo Patri sit in cruce Fílii,
laus coæquáli sit Sancto Spirítui;
cívibus summis gáudium et ángelis,
honor sit mundo crucis exaltátio. Amen.

Zdravo, križu sveti, zdravo, svijeta slavo,
Prava naša nado, prave nosiš radosti;
Znak si spasa, spas u pogiblima,
Života drvo, život noseć sveopći.

Vrijedan si klanjanja, križu životvorni,
Po tebi otkupljeni, slatki alem svijeta,
Trajno te hvalimo, trajno ti pjevamo,
Drvo nas zarobi, drvo oslobodi.

Hvala Bogu Ocu u Sinovu križu,
Hvala podjednaka nek je Svetom Duhu:
Svetima neba radost s anđelima,
Na čast svem svijetu križa uzvišenje. Amen.

Tuesday, September 6, 2011

Kardinal Bartolucci: Glazba treba biti istinski suglasna sa sakramentom Euharistijske žrtve

Prošloga je tjedna u papinskom ljetnikovcu u Castel Gandolfu održan koncert sakralnih skladbi kardinala Bartoluccija, nekadašnjega voditelja zbora Sikstinske kapele. Prije koncerta, kardinal Bartolucci održao je kratak pozdravni govor.

* * *

Sveti Oče,

ovdje sam kako bih zahvalio Vašoj Svetosti za sve što ste učinili i činite kako bi se povratila plemenitost i sjaj svetoj liturgiji Mise, u pogledu glazbe, koja bi trebala biti istinski suglasna sa sakramentom Euharistijske žrtve.

Kako se ne prisjetiti hvalospjeva - “et, hymno dicto, exierunt in montem Olivarum” - kojega je Isus pjevao na Posljednjoj večeri zajedno s apostolima, u Gornjoj sobi, nakon prve Mise. Istina je, da prekrasan drevni himan nije mogao nego stvoriti dubok, sveti dojam na te izvanredne pjevače. Isto je i danas.




Ovdje sam, Sveti Oče, kako bih zahvalio Vašoj Svetosti za snažan poziv za korištenje glazbe u sadašnjim slavljima Svete Mise. Siguran sam da ste, pozvavši glazbenika u Kardinalski zbor, htjeli da to bude poziv za upotrebu sakralne glazbe u Svetoj Liturgiji.

Današnji je koncert, prije svega, izvedba moga djela Baptisma, na točan tekst staroga obreda krštenja. Zadovoljstvo mi je prisjetiti se da je ovo kratko djelo, definirano kao sakralna kratka poema, naručio zbor profesora Papinskoga instituta sakralne glazbe, i izvedeno je u velikoj dvorani istoga instituta. Također mi je zadovoljstvo prisjetiti se da sam, nakon toga koncerta, sljedeće godine, bio imenovan profesorom kompozicije i polifonije na istom institutu; imenovan sam maestro di capella Bazilike sv. Marije Velike. Sljedeće godine, vicemaestrom, zajedno s Perosijem, Zbora Sikstinske kapele, i nakon smrti Maestra, imenovan sam, '56., od pape Pija XII., trajnim Maestrom dirigentom.

Zatim su se vremena, nažalost, promijenila. Ali danas se, s velikim zadovoljstvom, može primijetiti istinsko i pravo buđenje, kod toliko mladih ljudi, koji žele oživjeti ljepotu Latinske Mise, i velike duhovne plodove koji proistječu iz nje; ovo je velika, najveća utjeha. Također nam daje nadu za liturgijsku budućnost koju Vaša Svetost zasigurno želi.

Zahvaljujemo Gospodinu, kako bi mogao pomoći svima onima koji rade za ozbiljnost u sakralnoj glazbi. Čvrsto vjerujem da će, s Božjom pomoću, doći do istinskoga povratka dvotisućljetnoj tradiciji sakralne glazbe.

Hvala Vam, Vaša Svetosti!

Sunday, September 4, 2011

Anglórum iam apóstolus - O slavni papa Grgure

Autor: Petar Damiani (+ 1072.).
Časoslov: Jutarnja i večernja na spomendan sv. Grgura Velikoga


Anglórum iam apóstolus,
nunc angelórum sócius,
ut tunc, Gregóri, géntibus,
succúrre iam credéntibus.

Tu largas opum cópias
omnémque mundi glóriam
spernis, ut inops ínopem
Iesum sequáris príncipem.

Te celsus Christus póntifex
suæ præfert Ecclésiæ;
sic Petri gradum pércipis,
cuius et normam séqueris.

Scriptúræ sacræ mýstica
mire solvis ænígmata,
excélsaque mystéria
te docet ipsa Véritas.

O póntifex egrégie,
lux et decus Ecclésiæ,
non sinas in perículis
quos tot mandátis ínstruis.

Sit Patri laus ingénito,
sit decus Unigénito,
sit utriúsque párili
maiéstas summa Flámini. Amen.

O slavni papa Grgure,
Blagovjesniče Engleske,
Sad anđelima pridružen
Priteci nama u pomoć.

Ti prezre svijeta bogatstvo
I svu mu slavu varavu,
Zbog Isusa siromašnog
Siromah i ti postade.

On, višnji Prvosvećenik,
Na čelo Crkve stavi te,
Ko Petrov pravi nasljednik
I Petrov primjer slijediš ti.

Otajstva Pisma svetoga
Ti čudesno razjašnjavaš,
I u svu svoju istinu
Sam Isus te upućuje.

Upravitelju odlični,
Ti svjetlo Božje Crkve si,
Daj pomaži nas sveudilj
Prosvjetljuj svojim naukom.

Sva slava Ocu vječnomu
I preslavnomu Sinu mu
Nek bude s Duhom Presvetim
Sad i u vijeke vijekova. Amen.