Iz Izlaganja o Evanđelju sv. Ivana, svetog Augustina, biskupa

(Izl: 15, 10—12. 16-17: CCL 36, 154-156)

Dođe žena iz Samarije da crpe vodu

I dođe žena. Slika Crkve koja još nije opravdana i koju tek treba opravdati. To naime predstavlja, razgovor. Došla je i neznajući, našla ga, i s njom se raspravlja. Pogledajmo što, pogledajmo zbog čega dođe Samaritanka da crpe vodu. Samaritanci nisu pripadali židovskom narodu. Bili su stranci. Na sliku stvari spada da je ta žena, koja je bila lik Crkve, došla od stranaca. Crkva je trebala nastati od pogana; strana židovskom narodu.

Prema tome u njoj čujmo sebe, i u njoj prepoznajmo sebe, i u njoj za se zahvalimo Bogu. Ona je bila simbol, a ne istina, jer i sama je najprije bila simbol, pa postala istinom. Vjerovala je u onoga koji nam je u njoj unaprijed pružio sliku. Dakle, došla je crpsti vodu. Naprotiv, došla je po vodu kako to obično čine muškarci ili žene.

Reče joj Isus: Daj mi da se napijem. Njegovi su učenici bili otišli u grad da kupe jelo. Reče mu dakle ona žena Samaritanka: Kako to da, ti, iako si Židov, tražiš piti od mene, koja sam Samaritanka? Židovi se naime ne druže sa Samaritancima.

Gledajte strance: Židovi se uopće nisu služili njihovim posudama. Budući da je žena ponijela sobom sud čime da crpe, čudila se da Židov od nje traži piti jer Židovi to nisu običavali. A on koji je tražio piti, bio je žedan ženine vjere.

Čuj napokon, tko traži piti. Isus odgovori i reče joj: Kad bi znala Božji dar, tko je koji ti kaže: »Daj mi piti«, ti bi možda od njega zatražila, i dao bi ti živu vodu.

Traži piti, i obećaje piće. Potreban je kao onaj koji će uzeti i obiluje kao onaj koji će zasititi. Kad bi znala, Božji dar. Dar je Božji Duh Sveti. Ali još ženi prekrito govori, i polako ulazi u srce. Možda već i poučava. Što bi bilo slađe i dobrostivije od te opomene? Kad bi znala dar Božji, i znala tko je tko ti veli: »Daj mi piti«, ti bi možda tražila, i dao bi ti živu vodu.

Koju će onda dati vodu nego onu o kojoj je kazano: Kod tebe je izvor života? Ili kako će biti žedni oni koji će piti od obilja tvoje kuće?

Prema tome, obećavaše neko jelo i obilje Duha Svetoga, ali ona još ne shvaćaše. Ne razumjevši, što je odgovorila: Reče mu žena: Gospodine, daj mi tu vodu da ne žednim i ne dolazim ovdje crpsti. Potreba je silila na rad, a slabost je odbijala napor. Kamo sreće da je čula: Dođite k meni svi koji ste umorni i koji ste utruđeni, i ja ću vas okrijepiti! To joj je govorio Isus da se više ne bi trudila, ali ona jos nije razumjela.

(Služba čitanja, treća korizmena nedjelja)