Iz Rasprave protiv krivovjerja, svetog Ireneja, biskupa

(Knj. 4, 14,2-3,1: SC 100, 542, 548)

Izrael je slikama učio bojati se Boga i ustrajati na putovima njegovim

Bog je od početka čovjeka sazdao radi svoga veličanstva; patrijarhe je izabrao radi njihova spasa; on je unaprijed odgajao narod učeći nepoučene da slijede Boga; proroke je poučavao i tako navikavao čovjeka na zemlji da nosi njegova Duha i ima zajedništvo s Bogom. On koji ni za kim nema potrebe, onima je koji njega trebaju pružao svoje zajedništvo; onima koji su mu bili mili zacrtavao je poput arhitekta naum spasenja, onima koji u Egiptu nisu vidjeli sam je dao hranu, a onima koji su lutali u pustinji dao je najprikladniji zakon, onima pak koji su unišli u dobru zemlju, osigurao je baštinu; konačno, onima što su se obratili Ocu pružao je tusto tele i davao je prvu odjeću te je tako na mnogo načina ljudski rod pripravljao u vidu skladnosti spasenja.

Zbog toga Ivan u Otkrivenju kaže: I njegov je glas poput huke silnih voda. Silne vode — to je Duh Božji, jer Otac je bogat i silan. I po svima njima je Riječ dolazila i bez ikakve je zavisti bila na korist onima koji su mu bili podložni, svakome je stvorenju propisivala prikladan i odgovarajući zakon.

Tako je odredila zakonom narodu kako da podigne Šator, izgradi hram, kako da izabere levite, prinosi žrtve i prinose, obavlja čišćenja i sve ostalo što su imali opsluživati.

A njemu ništa od toga nije potrebno — on je oduvijek ispunjen svim tim dobrima, u sebi ima svaki ugodan miris i mio dah pa i prije no što je Mojsije bio. No on je poučavao narod koji se lako znao obraćati kumirima, te ga je mnogim proročanstvima učio da ustraje i služi Bogu. Po onome što je bilo drugotno upućivao je na prvotno, to jest preko pralikova na zbilju, preko vremenitoga na vječno, po tjelesnome na duhovno, po zemaljskom na nebesko kako je bilo rečeno Mojsiju da čini sve prema onome što je vidio na brdu.

Četrdeset je dana učio obdržavati Božje riječi, nebeske naredbe i duhovne slike i pralikove budućih dobara, kako i Pavao kaže: Pili su iz stijene koja ih je pratila; stijena bijaše Krist. I opet dodaje o onome što je prorečeno u zakonu: Sve se to njima, kao pralik, događalo, a napisano je za upozorenje nama, koje su zapala posljednja vremena.

Po pralikovima su se dakle učili bojati Boga i ustrajati u njegovim zapovijedima. I tako zakon bijaše njima poruka i proročanstvo budućih dokaza.

(Služba čitanja, srijeda u drugom korizmenom tjednu)