Wednesday, April 6, 2011

Iz Pisama svetoga Maksima Ispovijedaoca, opata

(Pismo 11: PG 91, 454-455)

Gospodnje milosrđe prema pokornicima

Vjesnici istine i službenici božanske milosti, koliko god ih je od početka pa do naših dana, svaki u svoje vrijeme, tumačilo spasiteljsku Božju volju prema nama, vele da Bogu nije ništa tako drago i da on ništa tako ne voli koliko da se ljudi iz prave pokore obrate k njemu.

Kako bi to božanskije od svega ostalog pokazala, Riječ se Boga i Oca (taj prvi i jedini znak beskrajne dobrote) udostojala u tijelu boraviti s nama. Nema tako snažne riječi da istakne način njenoga sniženja i naklonosti prema nama. Ta je Riječ ono i ostvarila i pretrpjela i rekla što je dolikovalo da mi budemo izmireni s Bogom i Ocem, jer smo bili neprijatelji i tuđinci. Mi koji smo bili daleko od blaženog života k njemu smo iznova pozvani.

Snagom je čudesa Riječ ozdravila naše bolesti. Uzevši na se slabosti naših patnja i smrtnu kaznu kao da je sam bio kriv, a bi slobodan od svakoga grijeha, isplativši za nas dug, Sin nas je Božji oslobodio od mnogih i strašnih opačina. Ali je isto tako uz svakovrsnu nauku, kako bismo mu postali jednaki stavom čovječnosti i savršenom uzajamnom ljubavi, bio savjetnik.

To je razlog zbog kojeg govoraše: Nisam došao zvati pravedne već grešnike da čine pokoru. Također: Zdravima nije potreban liječnik već bolesnima. Isto tako kaza da je došao potražiti izgubljenu ovcu, odnosno da je poslan izgubljenim ovcama Izraelove kuće. Nešto je skrovitije naznačio s usporedbom o drahmi da je došao pronaći sliku koja je bila zastrta najgušćim blatom mana. Također uči: Zaista vam velim, u nebu je radost nad jednim grešnikom koji obavlja pokoru.

K tome je onoga koji, upavši među razbojnike, ostade bez ikakve odjeće, napola živ radi rana, osnažio vinom, uljem i zavojima. Stavio ga je na svoju životinju i doveo u gostionicu da se o njemu brinu. Uplatio je toliko da bude dovoljno za njegovu njegu obećavši da će dati na povratku bude li trebalo još štogod isplatiti.

Radi toga veli da je otac koji je naklon rasipnom sinu koji se vraća najbolji otac. Zagrlio je povratnika poradi pokajanja, iznova ga okitio ukrasom očinske slave niti mu je tko predbacivao što od onoga što je ranije bio počinio.

Iz istoga razloga ovčicu koja je ispala iz božanske stotine i lutala po brdima i brežuljcima, u tor je doveo kad ju je pronašao ne sileći i grozeći se niti zadajući joj trud, već ju je sam stavio na svoja ramena i neozljeđenu milosrdno priveo stadu.

Eto zbog čega govoraše: Dođite k meni svi koji ste umorni i u srcu ste opterećeni i ja ću vas osnažiti. Također: Nosite moj jaram na sebi. Jarmom je nazvao zapovijedi ili život određen evanđeoskim mišljenjima, a bremenom, dakle nešto tegotnije, pokoru jer se čini teškom. Kaza: Jaram je moj sladak i breme je moje lako.

I opet naučavajući božansku pravednost i dobrotu zapovijeda na riječi: Budite sveti, budite savršeni, budite milosrdni poput svoga nebeskog Oca. Uz to: Oprostite i bit će vam oprošteno. Također: Što god želite da vam čine ljudi, upravo tako i vi činite njima.

(Služba čitanja, srijeda u četvrtom korizmenom tjednu)

No comments:

Post a Comment