05 April 2011

Iz govora svetoga Grgura Nazijanskog, biskupa

(Govor 14, O ljubavi prema siromasima, 38. 40: PG 35, 907. 910)

Služimo Kristu u siromasima

Pismo kaže: Blaženi milosrdni jer će i sami postići milosrđe. Milosrđe se ne nalazi među posljednjim blaženstvima. Isto tako: Blažen koji razumije čovjeka u potrebi i siromaha. Pa opet: Blažen čovjek koji se smiluje i iskaže ljubav. Na drugom pak mjestu: Pravednik je povazdan milosrdan i pokazuje ljubav. Zadobijimo blaženstvo, budimo razumni i blagostivi.

I da ne bi noć kod tebe prekidala dužnost milosrđa. Nemoj reći: Navrati se opet i sutra ću ti dati. Nek se ništa ne ispriječi između tvoje odluke i dobroga djela jer jedino činjenje dobra ne prepušta oklijevanja.

S gladnim podijeli svoj kruh, potrebne i beskućnike uvedi u svoj dom. Učini to vesela i razdragana srca. Onaj reče: Tko iskazuje milosrđe u veselosti njemu se cijena dobroga djela udvostručuje zbog spremnosti iz brzine. Što se pak nudi sjetne ili prinuđene duše, neugodno je i nimalo lijepo.

Valja se radovati, a ne tugovati, kad pružamo dobročinstvo. Onaj je kazao: Ako odstraniš okove i odabiranje to jest škrtost i ispitivanje, odnosno oklijevanje i mrmljanje, što će onda biti? Kako sjajno i divno! Kakva li je i kolika nagrada za to! Ujutro će se probiti tvoje svjetlo i tvoje će zdravlje ubrzo izići. A tko je taj da ne bi iščekivao svjetlost i zdravlje?

Poradi toga, ako držite da me treba poslušati, Kristove sluge, braćo i subaštinici, posjećujmo Krista, dok je vremena, liječimo Krista, hranimo ga, oblačimo, primajmo ga na noćenje, častimo Krista i to ne samo gošćenjem kao neki; ili balzamom kao Marija, odnosno grobom poput Josipa Arimatejskog, niti jedino stvarima koje spadaju na pogreb kao onaj Nikodem koji je samo napola ljubio Krista niti, napokon, zlatom, tamjanom i mirom kao Magi prije svih koje nabrojismo već - budući da Gospodar svega hoće milosrđe, a ne žrtvu i kako smilovanje nadmašuje bezbroj pretilih janjaca - to mu smilovanje valja prikazati preko siromaha i onih koji dan-danas leže na zemlji obavezni da bi nas primili kad odavle pođemo u vječne šatore, u samoga Krista, našega Gospodina komu neik je slava u vjekove. Amen.

(Služba čitanja, subota u trećem korizmenom tjednu)

No comments:

Post a Comment