16 April 2011

Iam, Christe, sol iustítiæ - O Sunce spasa, Isuse

Autor: Nepoznat (X. stoljeće).
Časoslov: Jutarnja u korizmene svagdane.


Iam, Christe, sol iustítiæ,
mentis dehíscant ténebræ,
virtútum ut lux rédeat,
terris diem cum réparas.

Dans tempus acceptábile
et pænitens cor tríbue,
convértat ut benígnitas
quos longa suffert píetas;

Quiddámque pæniténtiæ
da ferre, quo fit démptio,
maióre tuo múnere,
culpárum quamvis grándium.

Dies venit, dies tua,
per quam reflórent ómnia;
lætémur in hac ut tuæ
per hanc redúcti grátiæ.

Te rerum univérsitas,
clemens, adóret, Trínitas,
et nos novi per véniam
novum canámus cánticum. Amen.

O Sunce spasa, Isuse,
Zasini do dna u dušu,
Dok sviće i dan biva nam
Za crnom noći miliji.

Ti daješ vrijeme prijatno,
Ti daj i suzâ potoke,
Da žrtvu srca peremo,
Što ljubav će je spaliti.

Nek samo šiba pokore
Led srca našeg razbije,
Tad s vrela, iz kog teko grijeh,
Poteć i dobre suze će.

Već ide dan, tvoj slavni dan,
I s nova svud će cvasti cvijet:
Daj smjernu radost i nama
Obrativši nas na put svoj.

Nek cio ti se klanja svijet,
Dobrote puna Trojice,
A nas nek milost obnovi,
Da novu pjesmu pjevamo. Amen.

No comments:

Post a Comment