Tuesday, April 5, 2011

Iz Homilijâ o Levitskom zakoniku, Origena, prezbitera

(Hom. 9, 5—10: PG 12, 515. 523)

Krist svećenik naša je žrtva pomimica

Samo jedinom na godinu svećenik, ostavljajući narod, stupa na ono mjesto gdje se nalazi pomirilište i nad njim kerubini. Tu je i zavjetni kovčeg kao i kadni oltar. Tamo nikome nema pristupa osim samome svećeniku.

Promatram li svoga pravog svećenika, Gospodina Isusa Krista, vidim da je, dok je bio u tijelu, cijelu godinu bio s narodom tj. one godine o kojoj sam veli: Poslao me je navijestiti veselu vijest siromasima i objaviti milosnu godinu Gospodnju i dan oproštenja. Zapazi kako te godine samo jedinom, na dan pomirenja, ulazi u svetište nad svetištem, to jest k Ocu. Nakon ostvarenog poslanja ulazi u nebo da bi Oca učinio milostivim ljudskome rodu i zagovarao sve koji vjeruju u nj.

Imajući u vidu to njegovo izmirenje kojim je Oca umilostivio, apostol Ivani kaže: Ovo velim, dječice, da ne griješimo. Ali ako i sagriješimo, imamo branitelja kod Oca, Isusa Krista, pravednoga. On je žrtva pomirnica za naše grijehe.

Ali isto tako i Pavao doziva u pamet to izmirenje kad veli o Kristu: Njega je Bog izložio da svojom krvi bude pomirilište po vjeri. Prema tome dan izmirenja za nas ostaje dokle god ne dođe konac svijeta.

Božanska riječ kaže: I stavit će kâd na vatru pred licem Gospodnjim i dim kâda će zastrijeti Pomirilište koje je na Svjedočanstvu. I neće umrijeti. I nek uzme od krvi junca i svojim prstom poškropi istočnu stranu Pomirilišta.

Što se tiče obreda izmirenja za ljude koji su radili za Boga, znalo se kod starih kako se slavi. Ali ti koji si došao Kristu, pravom svećeniku koji ti je svojom krvi Boga učinio milostivim i pomirio te s Ocem, nećeš imati posla s tjelesnom krvi. Radije uoči da se radi o krvi Riječi. Slušaj kalko ti kaže: ova krv moja je; ona će se proliti za vas poradi oproštenja grijeha.

Govor o škropljenju prema istoku, ne shvati površno. S istoka ti dolazi izmirenje. Otud je čovjek, komu je ime Istok, i on je postao posrednik; između Boga i ljudi.

To te poziva da stalno gledaš na istok jer ti tamo izlazi sunce pravednosti i rađa se svjetlost te tako ne bi nikada hodao u tami i da te ne bi onaj posljednji dan zatekao u tminama. Tako te neće zateći noć i mrak neznanja već ćeš se stalno kretati u svjetlosti znanja. Uvijek ćeš imati dan vjere i postići ćeš trajno svjetlo ljubavi i mira.

(Služba čitanja, ponedjeljak u četvrtom korizmenom tjednu)

No comments:

Post a Comment