Wednesday, April 13, 2011

Iz Izlaganja o psalmima, svetog Augustina, biskupa

(Psal. 85, 1; CCL 39, 1176-1177)

Isus Krist moli za nas, moli u nama, i mi se njemu molimo

Bog nije mogao ljudima pružiti većega dara, nego što je učinio našom glavom svoju Riječ po kojoj je sve stvorio i sve nas učinio njezinim udovima. Tako je Riječ postala Sin Božji i Sin čovječji, jedan Bog s Ocem, jedan čovjek s ljudima. Stoga se molimo Bogu i ne dijelimo u molitvi Sina, a kad moli Sinovljevo tijelo, ne rastavlja od sebe Glave. Tako je Gospodin naš Isus Krist Sin Božji jedini spasitelj svoga otajstvenog tijela. On moli za nas, i moli u nama, i mi se molimo njemu.

Moli za nas kao naš svećenik, moli u nama kao naša glava, a mi mu se molimo kao svome Bogu.

Dakle, prepoznajmo u njemu i naš i u nama njegov glas. Koji se put govori osobito u proroštvima, nešto kao ponizujuće o Gospodinu Isusu Kristu i kao Boga nedostojno. Ne bojmo se to njemu pripisati, kad se ni on nije bojao sebe nama pridružiti. Sasvim je naravno da mu služe sva stvorenja, jer ih je on sazdao.

Katkada u Svetom pismu promatramo njegovo uzvišeno božanstvo, kao na primjer u ovim riječima: U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše kod Boga - i Bog bijaše Riječ. Ona u početku bijaše kod Boga. Sve je po njoj postalo i bez nje ništa nije postalo. Dok promatramo to uzvišeno božanstvo Sina Božjega, koje u svemu nadvisuje svaku stvorenu veličinu, dotle ga na drugim mjestima Svetog pisma čujemo kako jeca, moli i tuži se.

I ne da nam se pripisati mu ove riječi i teško nam se spustiti do njegove poniznosti, jer smo malo prije promatrali njegovo uzvišeno božanstvo. Kao da bismo mu nanijeli nepravdu, kad bismo prepoznali riječi čovjeku upravljene, koje smo malo prije u molitvi upravili Bogu. Zato često oklijevamo i nastojimo drukčije misliti. A Pismo nas potiče da se njemu utječemo i da ne odstupamo od njega.

Stoga nek nam se pamet probudi i bdije u vjeri. Neka zna da je uzeo obličje sluge onaj koga je malo prije promatrala kao Boga. Postao je sličan čovjeku i izgledao kao čovjek. Ponizio je samoga sebe i postao poslušan sve do smrti. Dok je visio na križu, izgovorio je kao svoje one riječi iz psalma: Bože moj, Bože moj, zašto si me zapustio?

Mi mu se molimo kao Bogu, a on moli kao sluga; u prvom slučaju je Stvoritelj, a u drugom stvorenje. On nepromjenjivi prihvatio je našu promjenjivu narav. I tako je nas sjedinio sa sobom i postali smo s njim jedan čovjek kojemu je on i glava i tijelo. Molimo se njemu, po njemu i u njemu. Razgovaramo s njim i on s nama.

(Služba čitanja, srijeda u petom korizmenom tjednu)

No comments:

Post a Comment