Lamentacije Velikoga petka

Lectio 1 De Lamentatióne Ieremíæ Prophétæ Lam 2:8-11 Heth. Cogitávit Dóminus dissipáre murum fíliæ Sion: teténdit funículum suum, et non avértit manum suam a perditióne: luxítque antemurále, et murus páriter dissipátus est. Teth. Defíxæ sunt in terra portæ eius: pérdidit, et contrívit vectes eius: regem eius et príncipes eius in géntibus: non est lex, et prophétæ eius non invenérunt visiónem a Dómino. Iod. Sedérunt in terra, conticuérunt senes fíliæ Sion: conspersérunt cínere cápita sua, accíncti sunt cilíciis, abiecérunt in terram cápita sua vírgines Ierúsalem. Caph. Defecérunt præ lácrimis óculi mei, conturbáta sunt víscera mea: effúsum est in terra iecur meum super contritióne fíliæ pópuli mei, cum defíceret párvulus et lactens in platéis óppidi. Ierúsalem, Ierúsalem, convértere ad Dóminum Deum tuum.

Štenje I. Iz Plača Jeremije proroka. Gl. 2, 8-11 Het. Naumi Gospod, da raskopa zid kćeri Sionske; rastegnu uže svoje, i ne odvrati ruke svoje od satrenja: i proplaka opkop, i zid skupa bi raskopan. Tet. Upadoše u zemlju vrata njezina: razlomi i skrši prijevornice njene; kralj njezin i knezovi njezini su megju narodima; nema zakona, i proroci njezini ne primaju vigjenja od Gospoda. Jod. Sjede na zemlji, zamukoše starješine kćeri Sionske; posuše pepelom glave svoje, i pripasaše kostrijet; oboriše k zemlji glave svoje djevojke Jeruzolimske. Kaf. Oslabiše od suza oči moje, potresla se utroba moja ; prosula se na zemlju jetra moja zbog poništenja kćeri puka moga, djeca i oni što sisaju izdišu na ulicama gradskim. Jeruzolime, Jeruzolime obrati se Gospodu Bogu svojemu.

Lectio 2 Lam 2:12-15 Lamed. Mátribus suis dixérunt: Ubi est tríticum et vinum? cum defícerent quasi vulneráti in platéis civitátis: cum exhalárent ánimas suas in sinu matrum suárum. Mem. Cui comparábo te? vel cui assimilábo te, fília Ierúsalem? cui exæquábo te, et consolábor te, virgo fília Sion? Magna est enim velut mare contrítio tua: quis medébitur tui? Nun. Prophétæ tui vidérunt tibi falsa et stulta, nec aperiébant iniquitátem tuam, ut te ad pœniténtiam provocárent: vidérunt autem tibi assumptiónes falsas, et eiectiónes. Samech. Plausérunt super te mánibus omnes transeúntes per viam: sibilavérunt, et movérunt caput suum super fíliam Ierúsalem: Hǽccine est urbs, dicéntes, perfécti decóris, gáudium univérsæ terræ? Ierúsalem, Ierúsalem, convértere ad Dóminum Deum tuum.

Štenje II. Gl. 2, 12-15 Lamed. Materama svojim govore: Gdje je žito i vino? kad izdišu kao ranjenici po ulicama gradskim: kad ispuštaju dušu svoju u naručju matera svojih. Mem. S kim ću te porediti? ili komu ću te upriličiti kćeri Jeruzolimska? Komu ću te izjednačiti, i kako da te utješim, djevojko, kćeri Sionska? Jer je velika kao more nevolja tvoja: ko će te izliječiti? Nun. Proroci tvoji prorokovaše ti laž i bezumlje i ne otkrivahu bezakonja tvojega, da te pobude na pokoru: nego ti kazivahu lažna vigjenja i progonstva. Sameh. Pljeskaju rukama nad tobom svi, koji prolaze putem ; zvižde i klimaju glavom na kćer Jeruzolimsku govoreći: Ovo li je grad. izvrsne ljepote, radost cijele zemlje? Jeruzolime, Jeruzolime, obrati se Gospodu Bogu svojemu.

Lectio 3 Lam 3:1-9 Aleph. Ego vir videns paupertátem meam in virga indignatiónis eius. Aleph. Me minávit, et addúxit in ténebras, et non in lucem. Aleph. Tantum in me vértit, et convértit manum suam tota die. Beth. Vetústam fecit pellem meam, et carnem meam, contrívit ossa mea. Beth. Ædificávit in gyro meo, et circúmdedit me felle et labóre. Beth. In tenebrósis collocávit me, quasi mórtuos sempitérnos. Ghimel. Circumædificávit advérsum me, ut non egrédiar: aggravávit cómpedem meum. Ghimel. Sed et, cum clamávero et rogávero, exclúsit oratiónem meam. Ghimel. Conclúsit vias meas lapídibus quadris, sémitas meas subvértit. Ierúsalem, Ierúsalem, convértere ad Dóminum Deum tuum.

Štenje III. Gl. 3, 1-9 Alef. Ja sam čovjek, koji vidim siromaštvo svoje u prutu srdžbe njegove. Alef. Odvede me, i uvede u tamu, a ne na svjetlost. Alef. Samo proti meni obraća i okreće ruku svoju po vas dan. Bet. Učini, da postara koža moja i put moja, potre kosti moje. Bet. Podiže zid oko mene, i optoči me žučju, i mukom. Bet. Postavi me u tmine, kao one, koji su umrli za uvijek. Gimel. Ogradi me, da ne izagjem; i metnu na me teške okove. Gimel. Pa i kad vapim i molim, odbija molitvu moju. Gimel. Zagradi puteve moje klesanim kamenjem, staze moje pregradi. Jeruzolime, Jeruzolime, obrati se Gospodu Bogu svojemu.