Lamentacije Velike subote

Lectio 1 De Lamentatióne Ieremíæ Prophétæ Lam 3:22-30 Heth. Misericórdiæ Dómini quia non sumus consúmpti: quia non defecérunt miseratiónes eius. Heth. Novi dilúculo, multa est fides tua. Heth. Pars mea Dóminus, dixit ánima mea: proptérea exspectábo eum. Teth. Bonus est Dóminus sperántibus in eum, ánimæ quærénti illum. Teth. Bonum est præstolári cum siléntio salutáre Dei. Teth. Bonum est viro cum portáverit iugum ab adulescéntia sua. Iod. Sedébit solitárius, et tacébit: quia levávit super se. Iod. Ponet in púlvere os suum, si forte sit spes. Iod. Dabit percutiénti se maxíllam, saturábitur oppróbriis. Ierúsalem, Ierúsalem, convértere ad Dóminum Deum tuum.

Štenje I. Iz Plača Jeremije proroka. Gl. 3, 22-30 Het. Milosrgje Gospodnje, što ne izgibosmo sasvim: jer smilovanja njegova nije nestalo. Het. Ono se ponavlja svako jutro, velika je istinitost tvoja. Het. Dio je moj Gospod, reče duša moja; za to ću se u njega uzdati. Tet. Dobar je Gospod onima, koji se ufaju u njega, duši, koja ga traži. Tet. Dobro je u muku čekati spasenje Božje. Tet. Dobro je čovjeku, ako nosi jaram od mladosti svoje. Jod. Sjegjet će samotan i mučat će: jer ga sam sebi postavi. Jod. Stavit će usta svoja u prah, e da bilo nadanja. Jod. Podmetnut će obraz svoj onome, koji ga bije, nasitit će se ruženja. Jeruzolime, Jeruzolime obrati se Gospodu Bogu svojemu.

Lectio 2 Lam 4:1-6 Aleph. Quómodo obscurátum est aurum, mutátus est color óptimus, dispérsi sunt lápides sanctuárii in cápite ómnium plateárum? Beth. Fílii Sion íncliti, et amícti auro primo: quómodo reputáti sunt in vasa téstea, opus mánuum fíguli? Ghimel. Sed et lámiæ nudavérunt mammam, lactavérunt cátulos suos: fília pópuli mei crudélis, quasi strúthio in desérto. Daleth. Adhǽsit lingua lacténtis ad palátum eius in siti: párvuli petiérunt panem, et non erat qui frángeret eis. He. Qui vescebántur voluptuóse, interiérunt in viis: qui nutriebántur in cróceis, amplexáti sunt stércora. Vau. Et maior effécta est iníquitas fíliæ pópuli mei peccáto Sodomórum, quæ subvérsa est in moménto, et non cepérunt in ea manus. Ierúsalem, Ierúsalem, convértere ad Dóminum Deum tuum.

Štenje II. Gl. 4, 1-6 Alef. Kako je potamnjelo zlato, isplavila je boja najljepša, kamenje je od svetinje razmetnuto po uglovima sviju ulica. Bet. Sinovi Sionski ugledni, zaodjeveni suhim zlatom: kako se cijene kao zemljani sudovi, djelo ruku lončerevih. Gimel. I morske nemani otkrivaju sise svoje i doje mlade svoje, a kći naroda mojega okrutna je kao noj u pustinji. Dalet. Jezik dojenca prionu od žegje za nepce: djeca ištu kruha, a nema nikoga, da im ga lomi. He. Koji se gostijahu raskošno, ginu po ulicama ; koji su se odgojili u sjaju, vuku se po blatu. Vau. Zloća puka mojega postade veća od grijeha Sodome, koja se prosjede u čas, a da nitko ne postavi ruke na nju. Jeruzolime, Jeruzolime, obrati se Gospodu Bogu svojemu.

Lectio 3 Incipit Orátio Ieremíæ Prophétæ  Lam 5:1-11 Recordáre, Dómine, quid accíderit nobis: intuére, et réspice oppróbrium nostrum. Heréditas nostra versa est ad aliénos: domus nostræ ad extráneos. Pupílli facti sumus absque patre, matres nostræ quasi víduæ. Aquam nostram pecúnia bíbimus: ligna nostra prétio comparávimus. Cervícibus nostris minabámur, lassis non dabátur réquies. Ægýpto dédimus manum, et Assýriis, ut saturarémur pane. Patres nostri peccavérunt, et non sunt: et nos iniquitátes eórum portávimus. Servi domináti sunt nostri: non fuit qui redímeret de manu eórum. In animábus nostris afferebámus panem nobis, a fácie gládii in desérto. Pellis nostra quasi clíbanus exústa est a fácie tempestátum famis. Mulíeres in Sion humiliavérunt, et vírgines in civitátibus Iuda. Ierúsalem, Ierúsalem, convértere ad Dóminum Deum tuum.

Štenje III. Počinje Molitva Jeremije Proroka Gl. 5, 1-11 Spomeni se, Gospode, što nas zadesi; pogledaj i vidi sramotu našu. Nasljedstvo naše prešlo je tugjincima; kuće naše inostrancima. Postasmo sirote bez oca, matere naše kao udovice. Vodu svoju za novac pijemo; drva svoja skupo kupujemo. Za vrat nas vuku, umorenim ne daje se počinka. Pružamo ruku Egipćanima i Asircima, da se nasitimo hljeba. Oci naši sagriješiše i nije ih više, a mi njihova bezakonja nosimo. Sluge nam gospodare: i nije ga, ko bi nas iz njihovih ruku izbavio. S pogibli života našega pribavljamo sebi kruh, ispred mača u pustinji.  Koža naša spržena je kao peć od ljute gladi. Žene u Sionu oskvrnuše, i djevice po gradovima Judinim. Jeruzolime, Jeruzolime, obrati se Gospodu Bogu svojemu.