Mons. Victor Manuel Fernández, novoimenovani prefekt Dikasterija za nauk vjere Katoličke crkve, koketira s medijima diskreditirajući svoju novu službu i svoje prethodnike na toj dužnosti. Dikasterij vjere bio je stara Kongregacija za nauk vjere, Sveti oficij, drugim riječima, inkvizicija, institucija koja je istraživala sve vrste ljudi - uključujući i njega, novoga prefekta vjere!
Sada je, međutim, papa Franjo želi iz temelja obnoviti. Već je prošle godine postala "Dikasterij" za nauk vjere, a on, Fernández, sada će dovršiti preobrazbu. Novi prefekt Nauka vjere progovorio je za argentinske medije o svojoj novoj zadaći.
Tucho Fernández obrazložio je svoje imenovanje novim prefektom rekavši da nova Apostolska konstitucija Praedicate Evangelium, koju je Franjo izdao za reorganizaciju Rimske kurije, "nije dovoljna". Franjo je uvidio da se učinak kojemu se nadao, nije dogodio u mjeri u kojoj je to očekivao. Iz tog razloga, sada je pozvao njega, Victora Manuela Fernándeza, svoga argentinskog sunarodnjaka, pouzdanika i prijatelja, natrag u Rim kako bi postavio novi smjer u pogledu osoblja i otvorio novo poglavlje. Franjo je nedavno "promijenio mišljenje" i ponovno reorganizirao odgovornosti Dikasterija, rekao je Tucho Fernández za Radio Perfil i Net TV [3. srpnja].
Dovršiti raspuštanje Kongregacije za nauk vjere
Fernández je objasnio da ga je Franjo pozvao u Rim da dovrši reorganizaciju Dikasterija jer prethodni napori nisu bili dostatni. Ne zadovoljavajući se ovom očitom kritikom prethodnoga prefekta za nauk vjere, kardinala Luisa Ladarije Ferrera, SI, još se više okomio na samu instituciju koju će voditi u budućnosti i na svoje ugledne prethodnike na dužnosti, posebno Josepha Ratzingera, koji je bio prefekt Kongregacije za nauk vjere tijekom više od dvadeset godina prije nego što je izabran za papu.
Fernández je ovaj bočni udarac zadao citirajući gore spomenutu negativnu izjavu i nazivajući kurijalne vlasti "inkvizicijom", itekako svjestan negativnih konotacija povezanih s tim kroz crne legende u kolektivnom sjećanju. Međutim, 481 godinu nakon osnutka, s Fernándezom na čelu, Inkvizicija, "koja je čak i mene istraživala", sada će konačno biti ugašena. Čini se da je to ono što argentinski papin pouzdanik želi reći.
Ali zašto je Kongregacija za nauk vjere istraživala Tucha Fernándeza? Papin pouzdanik optužen je da ne dijeli crkveni nauk o homoseksualnosti. No, to i ne čudi, jer postoje čak i dvojbe oko stava Svete Marte po ovom pitanju. Papa Franjo je u ljeto 2013., u svojoj vjerojatno najpoznatijoj i ujedno najzloglasnijoj rečenici o homoseksualnosti, rekao: "Tko sam ja da sudim?" Kazao je da je crkveni nauk o tomu poznat i jasan, ali Franjo u svom pontifikatu taj nauk nikada ne izgovara naglas, na javno uočljiv način. Kako bi to ljudi trebali znati ako ga se ne naučava, barem ne od Pape, i to u vrijeme kada homohereza izaziva Crkvu intenzivnije nego ikad?
Imenovanje prefektom za nauk vjere čovjeka koji je bio pod istragom same Kongregacije za nauk vjere dio je vrste "humora" koji papa Franjo posebno voli. U Crkvi, međutim, uglednim krugovima to više nije smiješno.
Fernández teži obračunu kada (slijedeći Franju) govori o Kongregaciji za nauk vjere kao o inkviziciji koja je "progonila" i također koristila "nemoralne metode". Novi najviši dužnosnik Dikasterija je precizno postavio batine, a služe za razgradnju njegova autoriteta. Tucho Fernández namjerno ostavlja otvorenim pitanje o tome govori li o dalekim stoljećima u prošlosti ili o vrlo nedavnom vremenu od Drugoga vatikanskog sabora. Nijedna rimska institucija nije toliko omražena od strane modernističkih crkvenih krugova kao Kongregacija za nauk vjere, i po njihovom mišljenju nijednu ne bi trebalo raspustiti i demontirati brže od nje.
Imenovanje Tucha Fernándeza, "teologa poljupca" pokazuje da Franjo namjerava učiniti upravo to. Najprije je nakon izbora ignorirao tadašnjega prefekta Gerharda Müllera, koji je ostao iz vremena Benedikta XVI.; zatim je izbio zube Kongregaciji pod prefektom Ladarijem, a sada slijedi gašenje tog časnog kurijalnog tijela koje je uspostavljeno kao posljedica reformacije s mandatom da bdije nad Depositum fidei kako se krivovjerja ne bi provukla unutra.
Među najboljim poznavateljima nema sumnje da Tucho Fernández niti može niti želi ispuniti ovaj izvorni mandat. Ako ga je Franjo ipak imenovao, to je bilo upravo zato što neće. Kongregacija za nauk vjere dobila je svoj novi naziv kao "Dikasterij" 1. srpnja 2022. Promjena imena nalazi svoj završetak imenovanjem novoga prefekta: stara Kongregacija za nauk vjere više ne postoji, i, prema Franji, više ne bi trebala postojati.
Kongregacija za nauk vjere "me je čak istraživala"
Fernández je otišao toliko daleko da se spomenutim argentinskim medijima predstavio kao "žrtva" inkvizicije:
Fernández teži obračunu kada (slijedeći Franju) govori o Kongregaciji za nauk vjere kao o inkviziciji koja je "progonila" i također koristila "nemoralne metode". Novi najviši dužnosnik Dikasterija je precizno postavio batine, a služe za razgradnju njegova autoriteta. Tucho Fernández namjerno ostavlja otvorenim pitanje o tome govori li o dalekim stoljećima u prošlosti ili o vrlo nedavnom vremenu od Drugoga vatikanskog sabora. Nijedna rimska institucija nije toliko omražena od strane modernističkih crkvenih krugova kao Kongregacija za nauk vjere, i po njihovom mišljenju nijednu ne bi trebalo raspustiti i demontirati brže od nje.
Imenovanje Tucha Fernándeza, "teologa poljupca" pokazuje da Franjo namjerava učiniti upravo to. Najprije je nakon izbora ignorirao tadašnjega prefekta Gerharda Müllera, koji je ostao iz vremena Benedikta XVI.; zatim je izbio zube Kongregaciji pod prefektom Ladarijem, a sada slijedi gašenje tog časnog kurijalnog tijela koje je uspostavljeno kao posljedica reformacije s mandatom da bdije nad Depositum fidei kako se krivovjerja ne bi provukla unutra.
Među najboljim poznavateljima nema sumnje da Tucho Fernández niti može niti želi ispuniti ovaj izvorni mandat. Ako ga je Franjo ipak imenovao, to je bilo upravo zato što neće. Kongregacija za nauk vjere dobila je svoj novi naziv kao "Dikasterij" 1. srpnja 2022. Promjena imena nalazi svoj završetak imenovanjem novoga prefekta: stara Kongregacija za nauk vjere više ne postoji, i, prema Franji, više ne bi trebala postojati.
Kongregacija za nauk vjere "me je čak istraživala"
Fernández je otišao toliko daleko da se spomenutim argentinskim medijima predstavio kao "žrtva" inkvizicije:
Dakle, možete zamisliti da je imenovanje na ovo mjesto bolno iskustvo. Ovaj dikasterij koji ću voditi bio je Sveti oficij, inkvizicija, koja me čak i istraživala. Ljudi su ovdje slali moje članke za koje su mislili da su heretički, a ja sam proveo nekoliko mjeseci odgovarajući na njih. Postavljali su mi pitanja, a ja sam im uvijek iznova odgovarao, što je bilo jako neugodno. Dikasteriju su čak poslali i jedan moj članak u malim i malo poznatim novinama u Rio Cuartu, jer je u to vrijeme bilo homoseksualnih parova (riječ je o prije 30 godina) koji su tražili blagoslov, a biskup je rekao da se to ne može učiniti učiniti i zamolio me da objasnim. Rekao sam u radu da to nismo učinili jer brak shvaćamo kao zajednicu muškarca i žene otvorenu za rađanje života, pa ga ne možemo poistovjetiti. Ali to ne znači da osuđujemo ljude, miješamo se u njihove intimne živote ili osuđujemo bilo koga.
Rekao je da je “potrošio mjesece na besmislice” da se zbog “starih” članaka mora opravdavati Kongregaciji za nauk vjere. Tucho Fernández je u svojoj samoobrani aludirao na članak od prije 30 godina, ali nije rekao kakvo je njegovo stajalište o homoseksualnosti danas... Dapače, u slušateljima je učvrstio iskrivljenu ideju Kongregacije za nauk vjere koja je morala biti zlokoban, represivan aparat, čija je glavna funkcija bila proizvoljno "progoniti" besprijekorne teologe:
Bilo je velikih teologa u vrijeme Drugog vatikanskog koncila koje je ta institucija progonila. A postoji i poznati slučaj velikog teologa koji je jedne noći mokrio na vrata Svetoga oficija kao gesta prezira prema ovoj metodologiji progona.
Papa Franjo "Kongregaciji za nauk vjere želi dati drugačije značenje"
Kad ga je Franjo prvi put upitao želi li biti na čelu rimske institucije, on je, Fernández, odbio. Drugi je put, međutim, rekao, da nije moguće.
Kad ga je Franjo prvi put upitao želi li biti na čelu rimske institucije, on je, Fernández, odbio. Drugi je put, međutim, rekao, da nije moguće.
Kasnije, kad je bio u bolnici, opet me pitao, a ja nisam mogla odbiti. Rekao mi je: 'Želim to redizajnirati, razmisli o tome.' Tada mi je rekao: 'Ne brini, poslat ću ti pismo u kojem ću objasniti da ovom dikasteriju želim dati drugačije značenje, odnosno promicati misao i teološko promišljanje u dijalogu sa svijetom i znanošću, tj. umjesto progona i osuda, stvoriti prostore za dijalog.' Tako da me to umirilo.
Čak je i slučaj Galilea Galileija, koji je boljim povijesnim istraživanjima odavno prevrednovan u novom svjetlu, Fernández prikazao u antiklerikalnom smislu. I dalje:
Rekli smo da su znanost, umjetnost i politika tri načina da se promijeni svijet, a da religija zadire u sva tri područja, stoga razumijem ovu odgovornost.
Realnost je takva da Papa treba ljude od povjerenja, a ja moram živjeti u Vatikanu. Čak je dao sve od sebe da pronađe malu kuću za mene jer me poznavao, znao je da postoje neke nekretnine gdje bih mogao živjeti.
U vezi sa svojim novim zadatkom, Fernández je prije svega rekao što želi spriječiti ili s čime se želi suočiti (što ukazuje na to da očito ima malo znanja o povijesti Svete inkvizicije):
Sve oblike autoritarizma koji nastoje nametnuti ideološki registar; oblike populizma koji su također autoritarni; i jedinstveno razmišljanje. Očito je da je povijest inkvizicije sramotna jer je surova, te da je duboko suprotna Evanđelju i samom kršćanskom nauku. Zato je to tako užasno.
Ali u drugim bojama, možda u prikrivenijem obliku i sa svakakvim izgovorima, bilo je i ima sličnih stvari u politici i raznim institucijama.
Uvijek govorimo da se događaji iz prošlosti ne smiju ocjenjivati kategorijama današnjice. I oni su se razvijali stoljećima, što nam možda ne dopušta da ih opravdamo, nego da ih djelomično razumijemo.
Ali aktualne pojave treba prosuđivati kriterijima današnjice, a danas posvuda još uvijek postoje oblici autoritarizma i nametanja jednog načina razmišljanja. Možda bi se ponekad, umjesto da se bavimo kritiziranjem prošlosti, trebali više baviti stvarima koje su se već trebale promijeniti u današnjem svijetu.
Tucho Fernández je u radijskoj emisiji tretirao Kongregaciju za nauk vjere kao model koji je dokinut, nešto zastarjelo. Sebe vidi kao njezina krvnika koji mora izvršiti likvidaciju. Zadaću koju ova institucija ima već 481 godinu, čuvanje i obranu vjere, nije ni dotaknuo.
"Franjo je vrlo poslijekoncilski papa"
Fernández će za dva tjedna, 18. srpnja, napuniti 61 godinu. Može ostati na dužnosti dovoljno dugo. Iznad svega, ako se slijede vatikanski auguri, on će uskoro postati kardinal i kao takav će imati utjecaj kao papin izbornik do 2042.
O Drugom vatikanskom saboru, "Tucho" je rekao:
Da, naravno, Koncil je bio eksplozija, a za one koji su tada studirali sigurno je bio znak života. U tom smislu točno je ono što kažete da je on prvi papa koji se može smatrati čisto poslijekoncilskim.
Fernández je tako odao priznanje Franji, poistovjećujući ga s poslijekoncilskim razdobljem. Ovo nije puka izjava o vremenu, već poistovjećivanje sa smjerom u Crkvi.
Giuseppe Nardi
Katholisches.info / Rorate Caeli
No comments:
Post a Comment