Verbum salútis ómnium - Riječ spasenja proizlazi

Autor: Nepoznat (X. st.)
Časoslov: Večernja u Došašću, poslije 16. prosinca

Verbum salútis ómnium, Patris ab ore pródiens, Virgo beáta, súscipe casto, María, víscere. Te nunc illústrat cælitus umbra fecúndi Spíritus, gestes ut Christum Dóminum, æquálem Patri Fílium. Hæc est sacráti iánua templi seráta iúgiter, soli suprémo Príncipi pandens beáta límina. Olim promíssus vátibus, natus ante lucíferum, quem Gábriel annúntiat, terris descéndit Dóminus. Læténtur simul ángeli, omnes exsúltent pópuli: excélsus venit húmilis salváre quod períerat. Sit, Christe, rex piíssime, tibi Patríque glória cum Spíritu Paráclito, in sempitérna sæcula. Amen.

Riječ spasenja proizlazi iz usta evo, Očevih. U krilo svoje primi ga, o čista Djevo Marijo! S nebesa tebe rasvijetli sad milost Duha plodnoga, Da nosiš Krista Gospoda, nebeskom Ocu jednaka. Ti, vrata Hrama svetoga, tajanstven dom zapečaćen, Što jedino se otvaraš da stanom budeš Previšnjeg. On, rođen prije Danice, po prorocima obećan, I od anđela naviješten: Gospodar zemlji dolazi. Nek anđeli se raduju, nek pjevaju svi narodi, Jer višnji skromno dolazi da spasi što je propalo. Nek bude, Kriste, Kralju blag, sa Ocem tebi slava sva, Ko Tješitelju Presvetom i sad i u sve vjekove. Amen.

Magnis prophétæ vócibus - Sa silnim glasom proroci

Autor: Nepoznat.
Časoslov: Jutarnja u Došašću, poslije 16. prosinca

Magnis prophétæ vócibus veníre Christum núntiant, lætæ salútis prævia, qua nos redémit, grátia. Hinc mane nostrum prómicat et corda læta exæstuant, cum vox fidélis pérsonat prænuntiátrix glóriæ. Advéntus hic primus fuit, puníre quo non sæculum venit, sed ulcus térgere, salvándo quod períerat. At nos secúndus præmonet adésse Christum iánuis, sanctis corónas réddere cælíque regna pándere. Ætérna lux promíttitur sidúsque salvans prómitur; iam nos iubar præfúlgidum ad ius vocat cæléstium. Te, Christe, solum quærimus vidére, sicut es Deus, ut perpes hæc sit vísio perénne laudis cánticum. Amen.

Sa silnim glasom proroci Naviještaju nam spasenje, I milosti otkupljenja, I Kristov slavni dolazak. Sva jutra otud blistaju, I srca svima žare se, Jer vjerni glas odjekuje Kô glasnik slave buduće. To prvi bješe dolazak, Ne svijet da kaznom udari, Već rane svima očisti Spasavajuć što propade. Na Drugi on opominje, Jer Krist je već pred vratima Da vjernim nebo otvori I krune svima podijeli. Spasonosna već zvijezda sja, Nebeskim svjetlom odsijeva, I zora Dana zove nas U nebesnikâ radosti. Za tvojim licem čeznemo, O Kriste, Kralju, Bože naš Da pjesmu tebi pjevamo U blaženome gledanju. Amen.

Veni, redémptor géntium - O dođi, Spase naroda!

Autor: sv. Ambrozije
Časoslov: Služba čitanja u Došašću, poslije 16. prosinca

Veni, redémptor géntium, osténde partum Vírginis; mirétur omne sæculum: talis decet partus Deum. Non ex viríli sémine, sed mýstico spirámine Verbum Dei factum est caro fructúsque ventris flóruit. Alvus tuméscit Vírginis, claustrum pudóris pérmanet, vexílla virtútum micant, versátur in templo Deus. Procédat e thálamo suo, pudóris aula régia, géminæ gigas substántiæ alácris ut currat viam. Æquális ætérno Patri, carnis tropæo cíngere, infírma nostri córporis virtúte firmans pérpeti. Præsépe iam fulget tuum luménque nox spirat novum, quod nulla nox intérpolet fidéque iugi lúceat. Sit, Christe, rex piíssime, tibi Patríque glória cum Spíritu Paráclito, in sempitérna sæcula. Amen.

O dođi, Spase naroda! Zablistaj, Sine Djevičin, Da svijet se čitav zadivi Rođenju Bogočovjeka. Bez čovjekova udijela, Po snazi Duha Svetoga Riječ, evo, tijelom postade, I krilo Djeve procvate. Gle, zanije čista Djevica I Djevom vazda ostade. U krilo Bog joj silazi I krilo hram joj postaje. Iziđi, Goste božanski, Kô kralj iz svoje palače, Kô Div u dvije naravi, I kreni hitro na put svoj! Ti, Sine jednak Ocu svom, Obuci tijelo čovječje I slabost tijela našega Opasuj snagom božanskom! Gle, već se sjaje jaslice Od blista Svjetla vječnoga. To svjetlo nema zalaza I našoj vjeri stalno sja. Nek bude, Kriste, Kralju blag, Sa Ocem tebi slava sva Kô Tješitelju Presvetom I sad i u sve vjekove! Amen.

In plausu grati cárminis - Početak svijeta boljega

Autor: Nepoznat (XV. st.)
Časoslov: Jutarnja na svetkovinu Bezgrješnog začeća BDM

In plausu grati cárminis adsit nova lætítia, dum Dei matris Vírginis sumit vita princípia. María, mundi glória, lucis ætérnæ fília, te præservávit Fílius ab omni labe pénitus. Originális mácula cuncta respérsit sæcula; sola post Natum vítiis numquam contácta díceris. Caput serpéntis cálidi tuo pede contéritur; fastus gigántis pérfidi David funda devíncitur. Colúmba mitis, húmilis, fers, carens felle críminis, signum Dei cleméntiæ, ramum viréntis grátiæ. Patri sit et Paráclito tuóque Nato glória, qui sanctitátis únicæ te munerárunt grátia. Amen.

Početak svijeta boljega U ovaj dan se začinje Jer život poče Djevica Božanske Riječi Rodilja. Ti, Kćeri višnje Svjetlosti, Ti, Diko roda ljudskoga, Tvoj Sin te, evo, sačuva Od ljage grijeha istočnog. Grijeh iskonski sve zarazi I u zlo svijet sunovrati, A s Kristom ti si jedina Od svakog grijeha slobodna. Ti zgazi glavu zmijinu Božanskim svojim Porodom, Ko David ti si skršila Đavolski bijes i oholost. Golubice ti ponizna, Sva čista, sveta, nevina, Ti budi blagovjesnica Svem svijetu mira Božjega. Sva slava Ocu višnjemu I Sinu s Duhom Presvetim, Jedinstvenom što milosti Obdariše te bezgrešnu. Amen.

Te dícimus præcónio - Milinu tvoju pjevamo

Autor: Papa Leon XIII. (?) (1891.)
Časoslov: Služba čitanja na svetkovinu Bezgrješnog začeća BDM

Te dícimus præcónio, mater Dei puríssima; nostris benígna láudibus tuam repénde grátiam. Sontes Adámi pósteri, infécta proles gígnimur; labis patérnæ néscia tu sola, Virgo, créderis. Caput dracónis ínvidi tu cónteris vestígio, gerísque sola glóriam intaminátæ oríginis. Nostræ decus propáginis, quæ tollis Evæ oppróbrium, tu nos tuére súpplices, tu nos labántes érige. Serpéntis antíqui potens astus retúnde et ímpetus, ut cælitum perénnibus per te fruámur gáudiis. Patri sit et Paráclito tuóque Nato glória, qui sanctitátis únicæ te munerárunt grátia. Amen.

Milinu tvoju pjevamo, O Majko Božja nevina, Ti pjesmu nam dobrostivo Naplati svojom milošću! Mi Adamovo koljeno U grijehu svi se rađamo, Bez ove ljage očinske Ti jedina si, Djevice. Zlu glavu zmaja zavidnog Ti svojom nogom satireš I jedina se slavom sjaš Neokaljano začeta. O ljudskog roda ponose, Što brišeš krivnju Evinu, Ti skrušene zaštiti nas I digni nas kad padnemo. Pomrsi zmiji namjere I odbij njene navale, Da s tvojom jakom pomoći U vječnu radost uđemo. Sva slava Ocu višnjemu, I Sinu s Duhom Presvetim, Jedinstvenom što milosti Odbariše te bezgrešnu. Amen.

Præclára custos vírginum - O zaštitnice djevicâ

Autor: Nepoznat (XVII.-XVIII. st.)
Časoslov: Prva i druga večernja na svetkovinu Bezgrješnog začeća BDM

Præclára custos vírginum Deíque mater ínnuba, cæléstis aulæ iánua, spes nostra, cæli gáudium; Inter rubéta lílium, colúmba formosíssima, e stirpe virga gérminans nostro medélam vúlneri; Turris dracóni impérvia, amíca stella náufragis, defénde nos a fráudibus tuáque luce dírige. Erróris umbras díscute, syrtes dolósas ámove, fluctus tot inter, déviis tutam reclúde sémitam. Quæ labe nostræ oríginis intácta splendes única, serpéntis artes æmuli elúde vindex ínclita. Patri sit et Paráclito tuóque Nato glória, qui sanctitátis únicæ te munerárunt grátia. Amen.

O zaštitnice djevicâ, Sva čista Majko Božija, Što nada si i rajska dver, Veselje vječnih dvorova. Od trnja ovit ljiljane, Golubice s krasotom svom, I mladice, što korijen ti Lijek daje svijetu ranjenom. Sotoni strašna tvrđavo I zvijezdo lađi nasjeloj, Od zasjeda nas očuvaj, Prosvjetljuj, vodi narod svoj. Rasprši tamne zablude, Odmakni skriven greben ljut, Na burnom moru siguran Zalutalima kaži put! Ti jedina si prečista Sred roda našeg grešnoga. Vještinu zmije zlobnice Odagnaj od nas preblaga! Sva slava Ocu višnjemu I Sinu s Duhom Presvetim, Jedinstvenom što milosti Obdariše te bezgrešnu. Amen.

Fortem piúmque præsulem - Svi vrlog muža slavimo

Autor: G. Battista Amalteo (XVI. st.)
Časoslov: Jutarnja na spomendan sv. Ambrozija, biskupa i crkvenog naučitelja

Fortem piúmque præsulem canámus omnes, túrbidas qui fluctuántis sæculi terris procéllas éxpulit. Non sceptra concússus timet, non imperántem féminam, templóque, clausis póstibus, arcet cruéntum cæsarem. Arcána sacræ páginæ altus magíster éxplicat; divína pandens dógmata, mira nitet facúndia. Fide ciénte spíritum, præclára fundit cármina; fide coæquans mártyres, depréndit artus mártyrum. Iam nunc furéntem tártari lupum flagéllo súbmove; sciéntiæ nos lúmine fove, tuére iúgiter. Sit Trinitáti glória, quam, te rogánte próspere, hymnis in aula cælica laudémus usque in sæculum. Amen.

Svi vrlog muža slavimo Što ovce svoje obrani I strašne, bijesne oluje Od stada svoga odagna. Pred žezlom kralja ne kleca, Ne boji se ni kraljice, Okrvavljenom kralju on I dveri crkve zatvara. U tajne Pisma prodire, Božanskim svjetlom rasvijetljen, Otajstva vjere tumači Duboko, milo, rječito. Od Božjeg Duha potaknut On skladne pjesme ispijeva; Da mučenike počasti, I sahrani ih pobožno. Vuk bijesan stadu prijeti se, Ti od nas njega otjeraj, I znanjem svojim svijetli nam Da ustrajno se borimo. Sva slava svetoj Trojici, Što s tobom svi je hvalimo: Po tvojoj svetoj molitvi Daj da je navijek slavimo. Amen.