Lamentacije Velike subote

Lectio 1 De Lamentatióne Ieremíæ Prophétæ Lam 3:22-30 Heth. Misericórdiæ Dómini quia non sumus consúmpti: quia non defecérunt miseratiónes eius. Heth. Novi dilúculo, multa est fides tua. Heth. Pars mea Dóminus, dixit ánima mea: proptérea exspectábo eum. Teth. Bonus est Dóminus sperántibus in eum, ánimæ quærénti illum. Teth. Bonum est præstolári cum siléntio salutáre Dei. Teth. Bonum est viro cum portáverit iugum ab adulescéntia sua. Iod. Sedébit solitárius, et tacébit: quia levávit super se. Iod. Ponet in púlvere os suum, si forte sit spes. Iod. Dabit percutiénti se maxíllam, saturábitur oppróbriis. Ierúsalem, Ierúsalem, convértere ad Dóminum Deum tuum.

Štenje I. Iz Plača Jeremije proroka. Gl. 3, 22-30 Het. Milosrgje Gospodnje, što ne izgibosmo sasvim: jer smilovanja njegova nije nestalo. Het. Ono se ponavlja svako jutro, velika je istinitost tvoja. Het. Dio je moj Gospod, reče duša moja; za to ću se u njega uzdati. Tet. Dobar je Gospod onima, koji se ufaju u njega, duši, koja ga traži. Tet. Dobro je u muku čekati spasenje Božje. Tet. Dobro je čovjeku, ako nosi jaram od mladosti svoje. Jod. Sjegjet će samotan i mučat će: jer ga sam sebi postavi. Jod. Stavit će usta svoja u prah, e da bilo nadanja. Jod. Podmetnut će obraz svoj onome, koji ga bije, nasitit će se ruženja. Jeruzolime, Jeruzolime obrati se Gospodu Bogu svojemu.

Lectio 2 Lam 4:1-6 Aleph. Quómodo obscurátum est aurum, mutátus est color óptimus, dispérsi sunt lápides sanctuárii in cápite ómnium plateárum? Beth. Fílii Sion íncliti, et amícti auro primo: quómodo reputáti sunt in vasa téstea, opus mánuum fíguli? Ghimel. Sed et lámiæ nudavérunt mammam, lactavérunt cátulos suos: fília pópuli mei crudélis, quasi strúthio in desérto. Daleth. Adhǽsit lingua lacténtis ad palátum eius in siti: párvuli petiérunt panem, et non erat qui frángeret eis. He. Qui vescebántur voluptuóse, interiérunt in viis: qui nutriebántur in cróceis, amplexáti sunt stércora. Vau. Et maior effécta est iníquitas fíliæ pópuli mei peccáto Sodomórum, quæ subvérsa est in moménto, et non cepérunt in ea manus. Ierúsalem, Ierúsalem, convértere ad Dóminum Deum tuum.

Štenje II. Gl. 4, 1-6 Alef. Kako je potamnjelo zlato, isplavila je boja najljepša, kamenje je od svetinje razmetnuto po uglovima sviju ulica. Bet. Sinovi Sionski ugledni, zaodjeveni suhim zlatom: kako se cijene kao zemljani sudovi, djelo ruku lončerevih. Gimel. I morske nemani otkrivaju sise svoje i doje mlade svoje, a kći naroda mojega okrutna je kao noj u pustinji. Dalet. Jezik dojenca prionu od žegje za nepce: djeca ištu kruha, a nema nikoga, da im ga lomi. He. Koji se gostijahu raskošno, ginu po ulicama ; koji su se odgojili u sjaju, vuku se po blatu. Vau. Zloća puka mojega postade veća od grijeha Sodome, koja se prosjede u čas, a da nitko ne postavi ruke na nju. Jeruzolime, Jeruzolime, obrati se Gospodu Bogu svojemu.

Lectio 3 Incipit Orátio Ieremíæ Prophétæ  Lam 5:1-11 Recordáre, Dómine, quid accíderit nobis: intuére, et réspice oppróbrium nostrum. Heréditas nostra versa est ad aliénos: domus nostræ ad extráneos. Pupílli facti sumus absque patre, matres nostræ quasi víduæ. Aquam nostram pecúnia bíbimus: ligna nostra prétio comparávimus. Cervícibus nostris minabámur, lassis non dabátur réquies. Ægýpto dédimus manum, et Assýriis, ut saturarémur pane. Patres nostri peccavérunt, et non sunt: et nos iniquitátes eórum portávimus. Servi domináti sunt nostri: non fuit qui redímeret de manu eórum. In animábus nostris afferebámus panem nobis, a fácie gládii in desérto. Pellis nostra quasi clíbanus exústa est a fácie tempestátum famis. Mulíeres in Sion humiliavérunt, et vírgines in civitátibus Iuda. Ierúsalem, Ierúsalem, convértere ad Dóminum Deum tuum.

Štenje III. Počinje Molitva Jeremije Proroka Gl. 5, 1-11 Spomeni se, Gospode, što nas zadesi; pogledaj i vidi sramotu našu. Nasljedstvo naše prešlo je tugjincima; kuće naše inostrancima. Postasmo sirote bez oca, matere naše kao udovice. Vodu svoju za novac pijemo; drva svoja skupo kupujemo. Za vrat nas vuku, umorenim ne daje se počinka. Pružamo ruku Egipćanima i Asircima, da se nasitimo hljeba. Oci naši sagriješiše i nije ih više, a mi njihova bezakonja nosimo. Sluge nam gospodare: i nije ga, ko bi nas iz njihovih ruku izbavio. S pogibli života našega pribavljamo sebi kruh, ispred mača u pustinji.  Koža naša spržena je kao peć od ljute gladi. Žene u Sionu oskvrnuše, i djevice po gradovima Judinim. Jeruzolime, Jeruzolime, obrati se Gospodu Bogu svojemu.

Lamentacije Velikoga petka

Lectio 1 De Lamentatióne Ieremíæ Prophétæ Lam 2:8-11 Heth. Cogitávit Dóminus dissipáre murum fíliæ Sion: teténdit funículum suum, et non avértit manum suam a perditióne: luxítque antemurále, et murus páriter dissipátus est. Teth. Defíxæ sunt in terra portæ eius: pérdidit, et contrívit vectes eius: regem eius et príncipes eius in géntibus: non est lex, et prophétæ eius non invenérunt visiónem a Dómino. Iod. Sedérunt in terra, conticuérunt senes fíliæ Sion: conspersérunt cínere cápita sua, accíncti sunt cilíciis, abiecérunt in terram cápita sua vírgines Ierúsalem. Caph. Defecérunt præ lácrimis óculi mei, conturbáta sunt víscera mea: effúsum est in terra iecur meum super contritióne fíliæ pópuli mei, cum defíceret párvulus et lactens in platéis óppidi. Ierúsalem, Ierúsalem, convértere ad Dóminum Deum tuum.

Štenje I. Iz Plača Jeremije proroka. Gl. 2, 8-11 Het. Naumi Gospod, da raskopa zid kćeri Sionske; rastegnu uže svoje, i ne odvrati ruke svoje od satrenja: i proplaka opkop, i zid skupa bi raskopan. Tet. Upadoše u zemlju vrata njezina: razlomi i skrši prijevornice njene; kralj njezin i knezovi njezini su megju narodima; nema zakona, i proroci njezini ne primaju vigjenja od Gospoda. Jod. Sjede na zemlji, zamukoše starješine kćeri Sionske; posuše pepelom glave svoje, i pripasaše kostrijet; oboriše k zemlji glave svoje djevojke Jeruzolimske. Kaf. Oslabiše od suza oči moje, potresla se utroba moja ; prosula se na zemlju jetra moja zbog poništenja kćeri puka moga, djeca i oni što sisaju izdišu na ulicama gradskim. Jeruzolime, Jeruzolime obrati se Gospodu Bogu svojemu.

Lectio 2 Lam 2:12-15 Lamed. Mátribus suis dixérunt: Ubi est tríticum et vinum? cum defícerent quasi vulneráti in platéis civitátis: cum exhalárent ánimas suas in sinu matrum suárum. Mem. Cui comparábo te? vel cui assimilábo te, fília Ierúsalem? cui exæquábo te, et consolábor te, virgo fília Sion? Magna est enim velut mare contrítio tua: quis medébitur tui? Nun. Prophétæ tui vidérunt tibi falsa et stulta, nec aperiébant iniquitátem tuam, ut te ad pœniténtiam provocárent: vidérunt autem tibi assumptiónes falsas, et eiectiónes. Samech. Plausérunt super te mánibus omnes transeúntes per viam: sibilavérunt, et movérunt caput suum super fíliam Ierúsalem: Hǽccine est urbs, dicéntes, perfécti decóris, gáudium univérsæ terræ? Ierúsalem, Ierúsalem, convértere ad Dóminum Deum tuum.

Štenje II. Gl. 2, 12-15 Lamed. Materama svojim govore: Gdje je žito i vino? kad izdišu kao ranjenici po ulicama gradskim: kad ispuštaju dušu svoju u naručju matera svojih. Mem. S kim ću te porediti? ili komu ću te upriličiti kćeri Jeruzolimska? Komu ću te izjednačiti, i kako da te utješim, djevojko, kćeri Sionska? Jer je velika kao more nevolja tvoja: ko će te izliječiti? Nun. Proroci tvoji prorokovaše ti laž i bezumlje i ne otkrivahu bezakonja tvojega, da te pobude na pokoru: nego ti kazivahu lažna vigjenja i progonstva. Sameh. Pljeskaju rukama nad tobom svi, koji prolaze putem ; zvižde i klimaju glavom na kćer Jeruzolimsku govoreći: Ovo li je grad. izvrsne ljepote, radost cijele zemlje? Jeruzolime, Jeruzolime, obrati se Gospodu Bogu svojemu.

Lectio 3 Lam 3:1-9 Aleph. Ego vir videns paupertátem meam in virga indignatiónis eius. Aleph. Me minávit, et addúxit in ténebras, et non in lucem. Aleph. Tantum in me vértit, et convértit manum suam tota die. Beth. Vetústam fecit pellem meam, et carnem meam, contrívit ossa mea. Beth. Ædificávit in gyro meo, et circúmdedit me felle et labóre. Beth. In tenebrósis collocávit me, quasi mórtuos sempitérnos. Ghimel. Circumædificávit advérsum me, ut non egrédiar: aggravávit cómpedem meum. Ghimel. Sed et, cum clamávero et rogávero, exclúsit oratiónem meam. Ghimel. Conclúsit vias meas lapídibus quadris, sémitas meas subvértit. Ierúsalem, Ierúsalem, convértere ad Dóminum Deum tuum.

Štenje III. Gl. 3, 1-9 Alef. Ja sam čovjek, koji vidim siromaštvo svoje u prutu srdžbe njegove. Alef. Odvede me, i uvede u tamu, a ne na svjetlost. Alef. Samo proti meni obraća i okreće ruku svoju po vas dan. Bet. Učini, da postara koža moja i put moja, potre kosti moje. Bet. Podiže zid oko mene, i optoči me žučju, i mukom. Bet. Postavi me u tmine, kao one, koji su umrli za uvijek. Gimel. Ogradi me, da ne izagjem; i metnu na me teške okove. Gimel. Pa i kad vapim i molim, odbija molitvu moju. Gimel. Zagradi puteve moje klesanim kamenjem, staze moje pregradi. Jeruzolime, Jeruzolime, obrati se Gospodu Bogu svojemu.